Ako do sad niste, upoznajte se sa projektom Baushtellë: Balkan Temple. Popričali smo sa pokretačem cele ideje, Tobiasom Bienzom kako bi nam pomogao da stvorimo sliku o tromesečnom radu i temi koja je odabrana.
Tobias je pre tri godine zajedno sa Astritom Ismailijem organizovao projekat “Prishtinë-mon amour”. Njihova prvobitna namera bila je da se nađe smisleno rešenje za zgradu Centra za sportska, društvena, kulturna i ekonomska pitanja u Prištini, zgradu koja je na neki način predstavljala simbol albansko-srpskog prijateljstva u Prištini, i koja je napuštena (posle požara) stajala godinama. Pod nazivom Baustelle krenuo je tromesečni program u sklopu kojeg su se održavali performansi, radionice, edukacije, izložbe i sl. U ta tri meseca tokom leta 2012. godine u prostoru su se odvijale različite aktivnosti koje su uključivale i čišćenje i interveniranja u prostor kojem je ponovo udahnut život.
Projekt “Prishtinë, mon amour” je bio značajan jer je ponudio interdisciplinarnu platformu koja je omogućila ostvarivanje saradnje i zajedničko funkcionisanje različitih radova i vidova umetnosti. Sam performans je uticao na to da se i druga događanja počnu održavati u izgorelom delu Centra mladih i sporta.
Tobias sada organizuje novi projekat, u Beogradu, Prištini i Cirihu. A glavna tema je zapravo pitanje – u šta ti veruješ?
Kako je uopšte došlo do ideje o novom projektu?
Ideja je nastajala tokom rada na prethodnom projektu “Prishtine – mon amour”. Jednostavno smo hteli da postavimo naizgled obično pitanje u Prištini, Beogradu i Cirihu, a da odgovore ujedinimo pod jednim okvirom.
Koliko ljudi će biti uključeno u projekat, i ko sve može da se prijavi?
Pitanje koje postavljamo tiče se svakog čoveka i žene, tako da svako može da se uključi i doprinese. Samim tim aplikacija je otvorena za sve i svako može naći prostora da učestvuje – sve što je potrebno je znatiželja da se pristupi ovom, prilično fundamentalnom, pitanju.
Aplikacija se nalazi na našem sajtu www.baushtelle.org. Za sad imamo 250 aplikacija, od kojih će 30 putovati u druge gradove a ostali će se priključiti timovima u svojim gradovima.
Reci nam nešto više o samoj logistici, to sigurno zanima ljude koji razmatraju da se prijave
Cela stvar se realizuje ovog leta u Prištini, Beogradu i Cirihu. U svakom od ovih gradova organizujemo za početak dve nedelje istraživanja, koja podrazumevaju desetak dešavanja. U principu to će izgledati kao festival različitih sadržaja: predavanja, preformansi, projekcije, koncerti… Isto tako pozivamo uspešne ljude iz raznih polja, arhitekte, filozofe, ekonomiste, umetnike kako bismo iz različitih uglova razmatrali odgovor na pitanje “u šta ti veruješ?”
BAUSHTELLË: BALKAN TEMPLE za kraj ima 3 glavna dešavanja u trajanju od 6 sati koji će biti prikazani u sva tri grada. Svaki učesnik kreira rad na osnovu pitanja “u šta ti veruješ?” Kada imamo završen rad, koji ima svoj početak i kraj, (npr. plesni performans) ponavljamo ga u periodu od 6 sati. Repeticija menja sam rad u nešto nalik svakodnevnom ritualu u koji verujemo. Publika je slobodna u prostoru u kom se radovi izlažu i ponavljaju, i kreće se kroz njega kao u izložbenom prstoru.
Ono što nas zanima je da upoznamo i istražimo snagu koja nas ujutru pokrene da ustanemo iz kreveta. Snagu da odemo na koncert, u pozorište ili da skuvamo hranu.
Zašto gledamo filmove? Zašto učimo jezike? Koje su vrednosti koje prihvatamo kao našu istinu? Šta nas definiše kao ljude? Za svakog od nas odgovor je drugačiji, ali pitanje je isto.
Upravo to je stvar koja me je naterala da se bavim ovom temom i da uložim toliko energije u nju.
Da li ovakvi projekti prave nekakav pomak, promenu, na društvenom nivou? Zašto su po tebi važni?
Ja sam odabrao da radim na ovaj način, tokom rada na “Prishtinë – mon amour” sam osetio da ima smisla. Imati različita ljudska bića koja svom snagom rade zajedno da stvore nešto posebno mi zvuči na mestu. Ono što posle ovakvih projekata ostaje jesu iskustva, odnosi, nove ideje i nove mogućnosti, kako u glavi tako i u “pravom” svetu. Isto tako pomažemo da se stvori mreža arthouse baza u ovim gradovima, a to će pomoći idejama da se stvaraju.
Da li postoji još nešto što bi želeo da pomeneš, još nešto što treba da se zna?
Mislim da će sveukupno ovo biti zanimljiv rad. Siguran sam da će biti i intenzivan, i da će zahtevati dosta od svih prijavljenih. Ovo je velika stvar za nas i strašno smo znatiželjni da vidimo šta će se zapravo u ovom procesu desiti.
Otvoreni poziv za umetnike i sve zainteresovane za učešće u BAUSHTELLË BALKAN TEMPLE projektu traje do 20. aprila. Više informacija o načinu prijavljivanja može se naći na njihovom sajtu.
Za sva pitanja pišite im na info@baushtelle.org, a celu stvar pratite i na zvaničnoj FB strani.
Slični članci:
-
Aleksandar Rakezić: Ponovno izmišljanje redi-mejda
Aleksandar Rakezić: Ponovno izmišljanje redi-mejda
Sa mladim slikarom o njegovoj prvoj samostalnoj izložbi, ali i o nostalgiji, reklamnom jeziku koji inspiriše njegove radove i inicijativi za promenu unutar jednog zatvorenog sistema.
-
Miloš Todorović: Neka mostovi koje palim osvetle put
Miloš Todorović: Neka mostovi koje palim osvetle put
Beogradska izložba slika Miloša Todorovića pod nazivom „Apocalypse Insight” - koja je trenutno zatvorena zbog vanrednog stanja - pruža nam gotovo proročku priliku da iz umetnikovih najintimnijih traganja nazremo obrise “apokalipse” koju upravo živimo.
-
Trči, Stefane, trči: O performansu i izazivanju sebe
Trči, Stefane, trči: O performansu i izazivanju sebe
Sa užičkim umetnikom Stefanom Lukićem razgovarali smo o njegovom poslednjem radu, desetodnevnom performansu tokom kog se na njegovoj trkačko-istraživačkoj mapi našlo 10 beogradskih groblja.
-
Sara Kostić: O performansu i telu kao ćeliji čovečanstva
Sara Kostić: O performansu i telu kao ćeliji čovečanstva
Pred performans, koji će otvoriti program u Legatu Čolaković 26. septembra popodne, razgovarali smo sa Sarom Kostić - o telu, biopolitici, transformacijama i budućnosti.
-
Brankica Žilović Šoven: Polja sećanja i isprepletanost nasleđa
Brankica Žilović Šoven: Polja sećanja i isprepletanost nasleđa
O odupiranju paralizi u svetu koji insistira na fatalnom razgovarali smo sa umetnicom čija je izožba trenutno postavljena u Galeriji Novembar.
-
Lidija Delić: Delo ozvučeno tišinom
Lidija Delić: Delo ozvučeno tišinom
Rad ove umetnice predstavlja rezultat igre u tom prostoru i namere da se prikaže, evocira tačka u vremenu u kom jedan događaj prelazi u doživljaj
Lajkuj: