Da li imate preko 18 godina?

Animafest Zagreb – proslava animacije u svim njenim oblicima

Umetnički direktor Animafesta, Daniel Šuljić, razgovarao je sa nama o predstojećem festivalu, te drugim delatnostima u kojima se profilisao kao autor.

2
0

Daniel Šuljić je već godinama prepoznatljivo ime na svetskoj sceni animacije i kratkometražnog filma. Od 2011. umetnički je direktor Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb, a od 2013. član je Vijeća za film Grada Zagreba. Njegovi filmovi prikazivali su se na mnogim međunarodnim i domaćim festivalima, različitim TV-stanicama širom Evrope i do sad su osvojili 20 nagrada. Daniel je DJ, bavi se animacijom, muzikom, ilustracijom i dizajnom zvuka. Ovim povodom razgovarali smo o filmu, muzici, ali i drugim poljima koja ga inspirišu. 

17903708_1434338293307493_1714979786788448583_n

Svetski festival animiranog filma ANIMAFEST ima dugačku tradiciju postojanja. Šta se promenilo od tada do tvog angažmana kao umetničkog direktora?

Osnovan je 1972. Od tada pa do danas, mnogo toga se promijenilo. Vremena se mijenjaju, stilovi se mijenjaju, tehnologija kako izrade animiranog filma, tako se i tehnologija projekcija u kinu promijenila drastično, dostupnost filmova, dostupnost informacija, veličina zemaljske kugle se smanjila… Ono što se od tada pa do danas nije promijenilo – a tako će ostati i ubuduće – je da je festival mjesto na kojem se mogu vidjeti najnoviji i umjetnički najzanimljiviji filmovi iz cijeloga svijeta, kao i upoznati što se to trenutno desšava u svijetu animacije. Ovaj festival, uz još nekoliko sličnih, jednako prestiznih, usporediv je sa svjetskim prvenstvom – iako naravno, umjetnost nije sport.

Kakav je opšti koncept festivala?

Zagreb je mjesto na kojem se mogu vidjeti najbolji filmovi svijeta i susresti osobno njihove autore u kinu na sjedalu do vašeg. To je događaj, proslava animacije u svim njenim oblicima. Osobno, vidim ovaj festival kao jedan od najprijateljskijih festivala, kako za publiku tako i za autore. Autori su mu u fokusu i mi poduzimamo sve da se osjecaju najvaznijima na svijetu. Zagreb je grad animacije, stanovnici ovoga grada razumiju animaciju i vrlo su blagonakloni prema njoj. Ovaj festival je i mjesto neprekidnog učenja, razmjene mišljenja, otkrivanja novih talenata i škola, slavljenja legendi. Po reakcijama ljudi koji posjete festival, rekao bih da smo na pravom tragu.

Da li postoje neke specijalizovane teme kojima se bavi festival određene godine?

Uz glavne natjecateljske programe, svake godine imamo raznovrsne propratne projekcije koji pružaju širu i dublju sliku svim zainteresiranima, pa tako i neki tematski program. Na primjer, kad je HR ulazila u Europu imali smo program posvecen političkoj ideji i povijesti Europe, pretprošle godine je bilo 150 godina od prvog izdanja Lewis Carrollove knjige Alisa u zemlji čuda pa je cijeli program bio posvećen adaptacijama tog kapitalnog djela svjetske književnosti. Ove godine smo posvetili posebnu pozornost vezi između animacije i stripa. Ta je veza očita i postoji dobar broj filmova, pogotovo dugometražnih, nastalih po stripovima.

Ove godine ANIMAFEST održat ce se od 5. do 10. juna 2017. dvadeset sedmi put. PPPo čemu će se razlikovati od prethodnih?

Moglo bi se reći da je ovaj festival sretnik jer je od samog osnutka 1972. godine u svjetskom vrhu po značaju na sceni, i iako se stvari mijenjaju prateći razvoj vizualnih umjetnosti i tehnologiju, bit festival ostaje ista. Sve koje zanima ovogodišnji program uputio bih na našu stranicu na kojima će uskoro biti objavljeni kompletni programi. Jednako tako, ako želite biti u toku, pratite nas na uobičajenim kanalima.

Tvoj autorski film “Stakleni čovjek” proglašen je za najbolji animirani film Jugoistočne Evrope na 12. izdanju Evropskog festivala animiranog filma BALKANIMA, koji se održao u Beogradu. Ko je stakleni čovjek?

To je film o tome kako svi mi neprimjetno i primjetno dajemo pristanak gubitku privatnosti. Postoje ljudi koji su oprezni, ali čini mi se da većina olako shvaća problem koji sve lakša kontrola pojedinca nosi za sve nas.

Ti si DJ, baviš se animacijom, muzikom (imaš i svoj bend), ilustracijom, dizajnom zvuka. Postoji li neka neuralgična tačka u okviru koje ti svestranost postaje napor?

Pa, ne stignem sve što bi htio, točnije, stignem ali uvijek sporije od planiranog. Ali, nema veze, dok uspijevam konkretno završavati stvari u redu je. Čini mi se da je pametnije koncentrirati se na jedno područje, specijalizirati se, ali što da radim, tako mi je pao grah. Oduvijek sam istovremeno svirao i crtao, to radim i danas, a to što radim nalazi svoj put i svrhu postojanja. Najnoviji band koji smo osnovali pjevačica Ms. Bing i ja, Roppongi Red, ovih dana upravo izdaje svoj drugi singl.

Kad smo već kod muzike, tvoj poslednji projekat je elektro sastav ROPPONGI RED koji treba da nastupi kao predgrupa Parov Stelar u Zagrebu. Reci nešto više o svom novom bendu, kada je nastao, planiranim izdanjima?

Roppongi Red nastao je prije nekog vremena a ozbiljnije smo krenuli u produciranje i nastupanje prije otprilike nesto vise od godine dana. Osnovali smo ga Ms. Bing, koja je glavni vokal, i ja. Mi smo i osnova banda, sve materijale radimo zajedno. U bandu su još i Stanko Kovačić na elektronskim bubnjevima, Matilda Fatur na pratećima i Ivana Giova Radan na synthu. Sviramo muziku kakvu sviramo jer smo se oboje umorili indie/gitarskog pristupa i zvuka i odlučili smo svirati alternativu alternativi, a to je pop. Krug se zatvara. Moto nam je ljubav, iskrice i prljavi ritam. Uskoro izlazi drugi singl, a preko ljeta ćemo pokušati završiti debitantski album.

Starija ekipa iz Beograda se dobro seća tvojih muzičkih izleta sa kraja osamdesetih: alternative rock bend Sin Albert i punk`n`blues bend Studeni Studeni, za koji se činilo da je next big thing na jugoslovenskoj sceni (što se u manjoj meri ostvarilo u vidu srpske inkarnacije Novembar). Kako se ti sećaš nastupa u  Beogradu u kultnom klubu Akademija?

Jako smo mladi tada bili, teenageri, nismo do kraja shvaćali što se sprema oko nas. Ali, da ostanemo samo na muzici, je, činilo se da će ti bandovi biti next big thing, već je recimo bilo dogovoreno da će Koja producirati prvi album Studenih. Na sve nas je utjecao LP Paket Aranžman i ta neka ideja kreativne razmjene između bendova Ljubljana – Zagreb – Beograd. Bili smo jako dobri sa Obojenim Programom, sjećam se da smo im recimo ostavili pozdravnu poruku na zidu kluba u Kopru u kojem smo svirali tjedan dana prije njih. Isto tako, kad su Studeni svirali u Kovinu a neki lokalni nabrijani četnik je došao prijetiti nama iz Hrvatske, dečki iz Obojenog su stali uz nas. Sjećam se nastupa Sin Alberta na Palilulskoj Olimpijadi Kulture u Dadovu, odlično je bilo. I da, Akademije, nama je to bilo nešto veliko i sjajno, nastupiti tamo. Vjerojatno kao i nekom beogradskom bandu nastupiti u Kulušiću.

Da spomenjemo još i bend Stampedo i kome su pored tebe istaknuti članovi Ivanka Mazurkijević, Stanko Kovačić. Sa njima imaš već jedan evergrin Jadranska sol, rad na muzici iz filma “Sonja i bik”. Zašto taj bend nije uradio nešto više, odnosno da li planirate da valorizujete  potencijal koji se nazirao?

U tom bandu ja više “samo” sviram gitaru tako da možda za odgovore na ta pitanja najbolje pitati Ivanku i Stanka. Meni se čini da u tom bandu još uvijek ima potencijala za izvrsnu glazbu, a ono što sve ove godine funkcionira bez greške i što je održalo taj band  je da je Stampedo i dalje koncertno vrlo dobar, a Ivanka najbolja zabavljačica regije. Zapravo i šire od regije.

Kroz bavljenje muzikom, sarađivao sa sa mnogim poznatim zagrebačkim muzičarima, na primer Darkom Rundekom, Igorom Pavlicom, Ivankom koju smo vec spomenuli. Ipak, jedna ličnost se izdvaja kao konstanta kroz sve ove decenije – Stanisalv Kovačić, čelista i basista iz tvojim mnogih muzičkih avantura. Kaži nam nešto više o toj muzičkoj vezi koja traje već decenijama?

Da, bilo je svega, sviralo se sa mnogima, recimo jedno kratko vrijeme i sa Divljanom kad se bio novo doselio u Beč. Stanislav je zakon, svirali smo u Sin Albertu, poslije pred kraj Space Invadersa je uskakao, pa me zvao u Stampedo, a sad ja njega u u Roppongi Red. Svirat ćemo izgleda i u staračkom domu, a ne bih se čudio da se suradnja nastavi i nakon toga.

Kažu i da dobro igraš fudbal…

Haha, igram, a koliko dobro – ovisi o protivniku, nisam baš najbrži i najčvršči igrač u kvartu. Igram u Zagrebu u Utrinama a igram i u Beču sa SPOE parlamentarnim klubom i F.C. Rasta.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: