Agent Cooper, I’ll see you again in 25 years
Poruka Lore Palmer doživela je svoju reinkarnaciju 22. maja kada su emotivane dve nove epizode 3. sezone Twin Peaks-a na kablovskim kanalima Showtime-a u Americi i HBO u najvećem delu Evrope
Kadrovi mračne i mistične šume, hipnotička muzika Angela Badalamentija nastala klavirskim džemovanjem po snoviđenskom uputstvu Davide Lynch-a, agent Dale Cooper sa dugom kosom, obučen u kožnu jaknu i košulju od zmijske kože kao ultimativni omaž Sailor Ripley, glavnom junaku „Divljih u srcu“ i nadrealnost Black Lodge-a i Red Room-a. Novi Twin Peaks je tu. Vredi li ga gledati?
Ako kao odgovor na pitanje iz prethodnog pasusa uzmem princip autora da umesto dizanja napetosti otkrijem ubicu na samom početku odgovor je – da! Urbana legenda kaže da su usled međunarodne histerije i odbijajanja autora serije, David Lynch-a, ovenčanog Zlatnom palmom prethodne godine za film „Divlji u srcu“ i retkog uspešnog filmskog autora spremnog da odmah eksperimentiše sa tada konzervativnim medijem zvanim televizija, i Marka Frosta, koscenariste i koautora, da otkriju ko je stvarno ubio Loru Palmer i kako će se druga sezona jedne od najgledanijih serija u istoriji američke televizije završiti producenti zapretili sudskom tužbom kojom će ih naterati da završe seriju. Autori nisu časili časa: već u devetoj epizodi druge sezone 1991. otkrivaju je da je Loru ubio njen psihotični otac Leland (Ray Wise) odnoso persinifikacija Đavola, Bob (Frank Silva). Lynch ubrzo napušta snimanje, Frost ostaje samo kao supervizor, a priča se, u ostalih 13 epizoda, razvodnjava i prelazi u popriličnu nadrealnu eskapadu. Pritisci prodcenata su, dabome, došli zbog pada gledanosti, pa su autori umnogome, za razlike od sadašnjih televizijskih pravila u kojima je rejting Sveto pismo iznad bilo kog drugog dramskog ili produkcionog elementa serije, odlučili da ostanu pravi autori do kraja i još više smanje gledanost. Tako i ovaj tekst, pre bilo kakve priče o seriji, počinje onim što čitaoci jedno žele da znaju, uz malu dopunu na kraju pasusa : „..i vredi je pogledati“.
Naime, još 2015. kada je objavljeno da su Frost i Lynch postigli ugovor sa američkim kablovskim i „on demand“ televizijskim operaterom Showtime (delom CBS medijske grupacije koju je još 2005. kupio medijski konglomerat Viacom) krenulo je sveopšte globalno loženje.
„Twin Peaks“ je bio revolucionarna serija za svoje vreme i pokrenuo je sveobuhvatnu promenu pravila u svetu serijskih programa, promenu koja je dovela do nastanka kultnih serija stilskog, dramaturškog i narativnog izraza koji prevazilazi kinematografiju već godinama.
Sada već epski projekti kao što su „Braking Bad“, „Igra prestola“, „Igre gladi“, „Wire“, „Mad Man“ koji se bave kontroverznim temama (droga, kriminal, društvena raslojavanja, raskrinkavanje konzmerističkih mehanizama u odurnoj liberalkapitalističkoj ekonomiji), sa mračnim, antiherojima (kao što je pionir samoorganizovane, gerilske narkoprodukcije u američkom obrazovnom sistemu, svima omiljeni Walter White) u apsolutno filmskom vizuelnom ključu, i to neretko nezavisnog filma, duguju svoj nastanak upravo Twin Peaksu. Ni jedan serijal do tada nije bio toliko nekonvencionalan i u izboru narativne strukture, i glumaca, a pogotovo vizuelne estetike. Frost i Lynch su prvi probili granicu konzervativnog medija kao što je TV i, uz tehničku revoluciju kablovskih operatera čiji program gledaoci biraju po sopstvenim preferencijama, i omogućili temelj za kinestetički eksperiment, temelj koji se toliko raširio da je danas televizija, uz pojavu novih streaming platformi, jedino mesto gde se i mogu videti nove igrane forme s izazovnim narativima i likovima. Ovo i ne čudi: bioskopska distribucija je postala skupa igračka i producenti žele sadržaje koji će se svideti većini, a time generisati i profit od prodatih ulaznica.
S tim u vezi veliki teret je bio na na plećima Lyncha i Frosta 21. maja u 21h na Showtime kablovskom kanalu (u Evropi 3:00 na HBO): s jedne strane nostalgična gomila fanova koja obožava kultnu seriju koje se verovatno više i ne sećaju jer je samo jednom reprizirana i koji očekuju čudo, a s druge strane nemanje mogućnosti da se ponovi revolucija iz ’90-e jer su sve televizijske (a i društvene) revolucije, manje-više, gotove. Šta su autori postigli: i jedno i drugo.
Naime, pre dve epizode nove sezone (odnosno pilot u trajanju od dva sata) nude gledaocima svet Twin Peaksa na koji su navikli – krimi narativ pun napetosti, crnohumorne doskočice, napetost koja drži na ivici stolice – i potpuno nadrealnu, gotovo simboličku simfoniju svih nadnaravnih i subliminatornih elemenata Red Room-a, i Black Lodge-a i Lynchove estetike uopšte. Što se samog zapleta tiče, njega je teško komentarisati posle prve dve epizode jer je njihova funkcija, u stvari, da navede gledaoce da prati seriju i taj posao su Frost, kao pisac, i Lynch, kao reditelj, masetralno odradili : nova serija ubistava se, ovoga puta, dešava u drugom gradu , a atmosfera u mestu Twin Peaks gradi se oko povratka agenta Cooper-a nakon nestanka pre 25 godina čije ponovno ukazanje šerifu „Hawk“ Hill-u (Michael Horse) dojavljuje cepanica u naručju čuvene “Log Lady” Margaret (Catherine E. Coulson). Tu su i braća Horne (Richard Beymer i David Patrick Kelly) kao groteskno komičan prikaz američkih provincijskih buržuja i uvod u crnohumorni ton, sastavni začin Twin Peaks-a.
Dakle svi dramski elementi prve epizode su tu da očaraju svakog pravog fana dok je druga epizoda bila skoro pa isključivo posvećena nadrealnom metanivou serije, Red Room-u (ima i jedno ekspresno rešenje misterije iz prvog dela, no to ostaje da sami pogledate kako ne bi bilo spojlera) i njegovom hipnotičkom dejstvu. Druga epizoda je neka vrsta stilske kopče sa poslednjim Lynchovim filmom, „Inland empire“ (2006.), filmom posle koga je rekao da se nikada više neće baviti vizuelnom umetnošću u toj formi, a sa narativne strane nastavak onoga gde je stao film „Twin Peaks: Fire Walk with me“ (1992.) i istraživanje nadnaravnog, fantastičnog zapleta u kome je bila druga sezona 1991.

Kultna crvena soba i vizuelizacija najmračnijih delova podsvesti je ključna lokacija druge epizode nove sezone Twin Peaksa.
Posle pogledane prve dve epizode Frostove izjave da serija nije ni reboot ni nostalgičarska navlakuša postaju savršeno logične: sem jasno inkorporiranog vremenskog protoka koje igra važnu narativnu ulogu (kao što je Lora Palmer rekla u poslednjoj epizodi druge sezone „I’ll see you again in 25 years i dala naslov ovom tekstu) sve izleda kao da godine nisu ni prošle. Naprotiv do kraja serije će se, pored već poznatih likova, pojaviti i mnogo novih (ukupno 180 što nekako objašnjava nesporazum koji su imali Showtime i Lynch oko budžeta sredinom 2015. kada je reditelj saopštio da napušta snimanje, pa je brzo postignut kompromis) u tumačenju poznatih, ali i kontroverznih glumaca kao što su Monica Bellucci, Jim Belushi, Lora Dern (nominovana za Oskara za ulogu u „Divljima u srcu“), Ashley Judd (čije pojavljivanje je već završeno, ali neću reći kako), Tim Roth, Tom Sizemore, John Savage što nastavlja tradiciju velikog broja dramskih karaktera Twin Peaksa čije delanje gradi i atmosferu i naraciju. Ono što razlikuje prve dve i treću sezonu je uvođenje fantastičnih elemenata od početka, ali to je i logično, zar ne? Ukoliko su Black Lodge i Red Room postali deo popularne kulture kako ih zaobići. Muzika će (izgleda) opet igrati ključnu ulogu i u novoj sezoni pa je pored rada Angela Badalamentija kao soundtrack uzeta i numera aleternativne elektro rok grupa Chromatics, jedne od autorovih omiljenih.
I, na kraju, friški podatak o gledanosti: Twin Peaks je prilično podbacio na premijerni dan privukavši samo 506.000 gledalaca ostvarivši rejting od 0.2 posto. Ako je za utehu glavni premijerni konkurenti -“The Leftovers” i “American Gods” – nisu prošli bolje sa 770 i 631 hiljada gledalaca i rejtingom 0.3, te se Twin Peaks ugurao u listu Top 25 najgledanijih premijernih programa. Treća utakmica NBA finala Istočne konferencije između Bostona i Klivlenda svima je pokvarila rezultate A i ako sagledamo činjenicu da se Twin Peaks borio i sa premijerama reality bisera poput “Naked and Afraid” (muškarac i žena bez odeće pokušavaju da prežive u surovim bespućima Amazona) i “Keeping up with a Karadashians” (uvek spremne da sevnu guzicom i spasu rejting) a njihov rejting je bio 0.6 relevantni podaci će biti oni koji stignu nakon ovonedeljnog prikazivanja.
Fanovi su podeljeni, kritike se, mahom, slične i govore da je prvobitni cilj prve dve epizode – zainteresovanti gledaoce – postignut mada niko nema pojma šta će se dalje stvarno dešavati u seriji. Lynch-u, koji je na kritike da ne ume da napravi konvencionalni narativni film snimio „Straight Story“ (1995), možda i najbolje kinematografsko delo o nedostatku komunikacije u međuljudskim odnosima, zaplet ne predstavlja problem. U krajnjoj liniji, nedostajali su nam i Lynch i serija. A jedno bez drugog ne može.
Tagovi:
Slični članci:
- Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Prikaz filmova „Živi i zdravi“ i „Radnička klasa ide u pakao“ koje smo gledali na festivalu u Herceg Novom.
- Megdan (2024) – Pakao kladioničarskog mentalnog pomora
Megdan (2024) – Pakao kladioničarskog mentalnog pomora
Nekim filmovima je prosto bunker suđen i nema te nameštene kvote i dojave koje taj ishod mogu da izmene.
- Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Ovaj film se najpre može okarakterisati kao instrumentalizacija filma u svrhe slanja poruke.
- Smaragdni grad Novi Sad, crvene potpetice i kopita
Smaragdni grad Novi Sad, crvene potpetice i kopita
Predstava “Balkanska lepotica” premijerno je izvedena 17. oktobra na sceni Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada.
- “Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
“Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
U današnje vreme, kada je odsustvo empatije i razumevanja sve više, film poput „Rose“ nikada nije bio potrebniji.
- Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apolon originals su filmovi upitnog kvaliteta, upitne kompetencije, upitnih vrednosti, upitne finansijske konstrukcije i upitnog svega povodom čega se razumno biće može zapitati, ali ne smemo dopustiti razumu da nas otrgne od užitka.
Lajkuj: