Da li imate preko 18 godina?

TV GONIČ: Intervju sa Srđom Anđelićem

Šta vidi kad bulji u TV ekran čovek koji je tranziciju zamenio novim horizontima

Nismo u 1994. ili u listu Politika pa da ja na početku teksta moram da vam rekapituliram lik i delo Srđe Anđelića da bi u nastavku svi podjednako mogli da pratimo ovaj intervju. Ko nije pazio kad je trebalo njega ovo verovatno ni ne zanima. Vi ostali možda imate favorita u njegovom scenarističkom (a, bogami, i rediteljsko-producentskom) opusu. Moj je Mile. Taj postpetooktobarski sitkom (a zapravo “tradžemedi”) dosta je kiselo i skeptično gledao na put kojim smo krenuli da budemo bliže Evropi, i s obzirom kako nam je danas- bio je u pravu. S druge strane, još jednom se pokazalo da “Srbija” nije u stanju da kreira vitalan urbani (ali duhovit!) sadržaj, ako glavni junak nije “seljačina”, u srcu, u načelu ili… na kraju. Mile je bio “duhovni vršnjak” sa Gigom koliko i sa Nikolom iz Anđela.

Bilo mi je poprilično drago kad me Srđa pitao da li bih želeo da pišem scenarije za nove epizode, ali ovaj put o Ujki. Kako smo od Mileta stigli do Ujke “zna čaršija”, a i Srđa je nešto ovde rekao na tu temu. Moje epizode će valjda uskoro na ekran, pa svratite. Ovim pasusom je “full disclosure” vezan za ovaj intervju završen.

U tekstu sam, “majkemi”, pitao Srđu neke stvari koje ga nikada nisam pitao i par stvari o Ujki: Novi Horizonti. I moja i njegova želja je da vas zainteresujemo da pogledate neku epizodu (ili celu seriju), ako već niste. Jer bistriji ili tuplji čovek biva tad.

B/A: Šta si voleo da gledaš kao mali na teveu?

SRĐA ANĐELIĆ: Na slovo na slovo, najbolju seriju svih vremena! Ikada i zauvek!

B/A: Koja ti je bila omiljena serija kao tinejdžeru? 

SRĐA: Po nejasnom sećanju, kao da imam montažno pretapanje iz Sandokana u Otpisane, iz Otpisanih u Kaligulu.

B/A: Da li je nešto od toga (što si gledao kao mlad) uticalo na tvoj kreativni rad posle, i kako?

SRĐA: Verovato sve utiče, ali vedrina i metafizika likova iz Na slovo na slovo me često podsećaju koliko je važno igrati se formom i smislom, i na kraju, kod gledalaca, izazvati spontano zatezanje usana i obraza  koje proizvodi smeh.

B/A: Koja je po tvom mišljenju najbolja teve serija svih vremena? I “domaća” i “strana”?

SRĐA: Za domaću je jasno. Za stranu ne znam… Ne volim baš da se izjašnjavam za sva vremena, ali mnogo sam voleo sve oko Tonija Soprana (mada je serija, kao i sve ostale, razvučena). U poslednjih nekoliko godina najbolja serija je, bez ikakve konkurencije, The Crown. Rikijev The Office volim svaki put sve više i više. Shield je bio različit od svega što sam do tada gledao. Braquo bih bindžovao kad bih znao šta to znači. Boss mi se činila neophodnom za našu varijantu, imali smo toliko sličnih elemenata…

B/A: Šta ovih dana najviše voliš da gledaš na teveu?

SRĐA: Mindhunter na zanimljiv način čeprka po zlu, a i Naslednici govore dosta o današnjem svetu, odnosu moći i sujete. Neodoljva je glumica i autorka Fleabag-a. Ponekad ulicom hodam kao James Franco u The Deuce. I tako… Te iste serije me malo i nerviraju jer povremeno, da bi dostigli zadato TV-vreme takpaju u mestu, gube se u samodopadljivosti dijaloga… Ali to je sudbina svih serija koje imaju pritisak satnice.

B/A: Da li više preferiraš da bindžuješ seriju ili da gledaš jednu epizodu nedeljno? I šta je po tvom mišljenju bolje za samu seriju? Ja, recimo, mislim da je bindžovanje ubilo diskusije o seriji i umanjilo njihov kulturni i svaki drugi uticaj. 

SRĐA: Ma bindžovanje tretiram samo kao izraz…recimo, fleksovanje. Sve je to blesavo i govori o nama. Bindžujemo, pa komentarišemo na tviteru. Izrazimo mišljenje o svemu… O ne, nisam taj. Još uvek TV serije ne mogu da me omame kao knjiga ili muzika. Nisam u takvom transu da gledam za dva dana čitave serije, a veoma volim da padam u nesvest.

B/A: Kako smo od Mileta (protiv tranzicije) stigli do Ujke (Novi Horizonti). Evo, ja neću ništa više da te pitam, a ti sam kaži šta treba na tu temu.

SRĐA: Mile nije preživeo evoluciju, pojela ga je neuroza, a i malo smo ga razočarali što nismo svi kao on. Mislim da je zadovoljan što je postao TV-lektira, a i srediće mu valjda neko nacioanlnu penziju. Ujka je prilagodljiviji, lukaviji. Obojica su žrtve medija, ali je Ujka više sklon da preživi. To, naravno, ne umanjuje njegovu ambiciju da popravi svet. Možda smo prešli put od Mileta (hajduka amatera) do Ujke (profesionalnog majstora opšte prakse). Naš je junak postao stručnjak koji ne ume ništa.

B/A: Da li je Srbija više ili manje raspoložena za ovakvu seriju danas? I da li joj ne prija što se, praktično, ništa nije promenilo od 2007 (tj 2003) na ovamo? 

SRĐA: Srbija je jedna velika tajna i ja bih je ostavio takvu misterioznu i nedokučivu da na miru pije rakijicu.

B/A: Nekada je Mile delovao i dejstvovao kao “nazadni” faktor koji je bio sumnjičav prema našem putu ka Evropi i u tim post-petooktobarskim godinama delovao je kao da radi “protivu nas” (svih). Danas Ujka kao da deli naše, opšte-nacionalno razočaranje Evropom i bez obzira na svoje nazadne tripove više deluje kao “naš čovek” u borbi protiv svetskih pošasti. Sad ti…

SRĐA: Zato što smo svi sluđeni perspektivom, planovima za budućnost, skalama, procenama izvodljivosti, otvaranjem poglavlja, tapšenjem po ramenu… Nije Ujka jedini koji misli da nas adminsitracija iz Brisela malkice ložucka. Tapkamo u mestu, stalno u čekaonici i navikli smo se na to. A taj datum pristupanja EU je fluidan, migolji se, dok godine lete. Evropa sve više postaje apstrakcija. Kao da nam neko iz magle šalje poljupce i udaljava se a mi očekujemo zagrljaj.

B/A: Kad je Mile počinjao paralelno sa njim odvijao se Veliki brat i Srbija se tek navikavala na “virenje u tuđi život”. Danas, nakon iskustva desetina “farmi i zadruga”, Ujka i njegova ekipa su se totalno odomaćili na prisustvo kamere u svojim životima. Zašto se ukućani ne bune? I kakvu to poruku šalje gledaocu?

SRĐA: Mile je nastao tako što TV ekipa pravi reportažu o čoveku koji se sudbinski vezao za dojče marku i ne želi da pređe na euro. Tako bukvalno kamera ulazi u njegov život i on iznenadda postaje popularan. To sve je nastalo spontano i pružalo nam je mnogo povoda za igru, direktno obraćanje gledaocima, igranje formom TV serije… U to vreme je i Riki u The Office-u uradio slično. Kada jednom takvom tipu ponudite kameru, on je više ne pušta ni kada spava.  Kamera je u našim kućama postala kao nož i viljuška, odomaćila se. Sada bakice na pijacama znaju šta su kadar i rejting. Zar nije ovo vreme kada svako ima svoje mišljenje bazirano na trenutnom atmosferskom pristisku ili stanju kiselina u stomaku? Svi bi nešto da kažu i smatraju i svi očekuju aplauz. Biti nepoznat i bez stava je prokletstvo. Ili, možda, privilegija. U takvom medijskom haosu Ujka je ubeđen da zna više i bolje od svih. Mora neko da bude “zvezda”. Poruka gledaocu? Ovaj brka liči na tebe, ali je malo smeliji. Recimo, on piše youtube pismo Trampu, a tebi to nije palo na pamet… I gledaocu se to čini preterano i smešno i nerealno. Slično kao onom gledaocu na obroncima grčkih brda koji je gledao rane komedije. Smejemo se tim čudnim junacima koji više govore o nama nego junaci tragedije.

B/A: Ujka u odnosu na Mileta deluje kao manje zajeban lik, naivnije i dobronamernije, smotanije… Što je potpuno suprotno tonu tabanja na društvenim mrežama i nekoj “nacionalno proseljačenijoj” komunikaciji koja danas caruje. Otuda Ujka: Novi horizonti, a za razliku od Mileta, više deluje kao da se dešava u nekoj paralelnoj, izmišljenijoj Srbiji od one u kojoj je Mile živeo. Šta ti kažeš?

SRĐA: Ujka deluje na svojoj web stranci, na chatu, tv-u…Snima se kamerom, telefonom. Saznao je za PR službe, fotošop…Postao je, ni kriv ni dužan multitasking, na klik…I svejedno mu je sve dok ga prepoznaju. I, tačno, sve to njemu deluje kao izmišljeno i paralelno sa stvarnošću, ali on u tome uživa. Bio je samo jedan nastavnik OTO-a a sada ga gledaju i šeruju i vole i ignorišu. Svet je sluđen što Ujki godi, jer on je na tim povišenim frekvencijama oduvek.

B/A: Maca i Lela svojim aktivnostima vrlo često u epizodama zauzimaju istu količinu vremena koliko Ujka i njegov “muški pokret”. Da li je ova “ravnopravnost polova” na bilo koji način posledica #meToo pokreta i potrebe za inkluzivnošću? S druge strane, ti si podjednako podsmevaš i jednima i drugima…

SRĐA: Muškarcima više, jer njima se trese tron napravljen od sujete i moći koji su vekovima gradili. Naši junaci u seriji su direktno pogođeni muško-ženskim promenama i to je dodatni izvor straha i paranojice. Zgodne za komediju su i žene koje su i same zbunjene novim odnosima. Svi elementi potrebni za komediju su kompletirani kada na sve dodamo i mehanički jezik administracije, to jest, tretiranje ravnopravnosti polova kao agende iz biznis planova. U jednoj epizodi šaljemo cmok Aristofanu i njegovoj Lisistrati, znači biće i seksualnog štrajka.

B/A: Da li je moguće baviti se srpskom (društveno-političkom) realnošću, pa makar i komično, a da paranoja o “strancima iz senke” ne igra jednu od ključnih uloga? I da li misliš da smo dubljenjem tog aspekta bliže ili dalje od istine?

SRĐA: Taj stranac iz senke je kod nas u seriji Miler, glavni administrator za Srbiju, izaslanik EU i on vodi konce i igra se sa Ujkom. Ni on ne veruje u skori ulazak Srbije u evropsku administraciju ali je shvatio da su potrebne sitne provokacije i problemčići kako bi on zahtevao više sredstava iz evropskih fondova. Ujka je taj koji pravi probleme, Miler dobija kintu da ih reši. Tako radi perpetuum mobile, mašna koja se stalno vrti ne mareći za istinu ili naše želje. Sama je sebi svrha i navikli smo se na to. Ipak, ponekad uperimo kameru u nju i napravimo je smešnom.

B/A: Ne znam da li si angažovanje drugih scenarista praktikovao i ranije, ali na Ujki ih (nas) ima dosta (Marko Marjanović, Tamara Obrenović, Srđan Ćešić, Vladimir Vuković, Marija Ratković, Goran Mojsin, Milan V. Puzić, Tibor Jona…). U srpskoj teve bari autori retko žele da taj posao podele sa drugima. Šta je tebe motivisalo i šta si dobio, a šta izgubio u tom procesu? I koliko si na kraju zadovoljan zbog toga? 

SRĐA: Svi gledamo TV serije i to je apsloutno normalno da toliko mnogo epizoda radi tim ljudi. Slično je i sa režijom (Raša Andrić, Mina Đukič, Ivan Živković, Ivan Denić, Maja Uzelac, Peđa Ličina). Mi smo u seriji imali i dvojicu montažera, dvoje direktora fotografije. Neprijatno mi je da nagađam koji je razlog zašto autori u Srbiji uglavnom rade sami obimne poslove, ali valjda će početi da menjaju praksu. Možda su očarani svojim perom, ponese ih zanos, ali evo prilike da ih ohrabrimo kako bi pružili priliku i drugima da zasijaju.

Saradnja sa svim scenaristima i ostalim brojnim saradnicima je bila odlična I sutra bih sve ponovio. Potrebno je sve razne stilove, komediografske specifičnosti uklopiti u jednu seriju, da gledalac i ne vidi mnoštvo autora. Dakle, ima mnogo da se radi, ali ponovio bih sve još 100 puta.  Ono što je novo u našem serijskom program  je uloga “show runner-a”, to nije postojalo ranije i deluje zbunjujuće za TV I filmsku hijerarhiju. Mi to zovemo “kreativni producent”, recimo.

B/A: Umalo da zaboravim da pitam, kad si Srđa, a kad Srđan, i po čemu ih razlikuješ?

SRĐA: Lična karta je sa “n”. Kum je dao ime bez “n”, ali se mama zeznula kad je popunjavala formular u opštini. I ko će sada da ide u opštinu da im objašnjava… Neka ostane nepostojeće “n” , a i zgodno je imati više imena.

Lajkuj:

Komentari:

  1. Eleven says:

    UJKA je u top 5 najgorih, najiritantnijih, najbesmislenijih igranih televizijskih tvorevina kod nas ikada. Mogu da zamislim scenaristički tim kako se u nedogled tapše po leđima, high-fiveuje i circle jerkuje kako su duhoviti i pre svega relevantni.

Ostavite komentar:

Slični članci: