Da li imate preko 18 godina?

ZENIT – više od knjižare

Sa Markom Srdanovićem pričali smo o novoj novosadskoj knjižari Zenit, lamentiranju nad stanjem u društvu, dobrim izdavačima i knjigama i jugoslovenskoj književnosti.

Novosađani su postali bogatiji za knjižaru koja je, iako tek nedavno otvorena, već sada svetao primer toga šta jedna knjižara treba da predstavlja, a što smo usled delovanja tržišnih sila zaboravili: kulturni prostor razmene ideja i društvene kritike. Ono što Zenit želi da postigne, pre svega na lokalu, može da se sažme u dobro poznatu maksimu “budi promena koju želiš da vidiš”. Više o programu koji će biti deo svakodnevice Zenita, kao i o budućim planovima, saznali smo od knjižara Marka Srdanovića. 

Bilo bi pogrešno opisati Zenit kao samo još jednu novu knjižaru, kako biste je Vi opisali i na koji način biste rekli da se razlikuje od drugih knjižara u gradu?

Sama reč Zenit ima mnoga značenja. Svi stremimo ka nekom zenitu… Ono što nam je cilj jeste da ovo bude više od knjižare, mesto koje će biti kulturni centar. Vodeći se tom idejom, ovde realizujemo mnoge programe i raspored nam je prilično gust. Već u prvom mesecu imali smo 21 događaj. Nastojimo da imamo zaista bogat i raznovrstan program, koji će, osim književnosti, biti otvoren i za druge umetnosti, za izložbe, film… Želimo da Zenit bude prirodno okruženje ljudima koji žele da razmenjuju ideje i da stvaraju.

Knjižara zauzima prilično velik prostor i ima karakterističan ambijent.

Potrudili smo se da ambijent knjižare podseća na evropske prestonice kulture, u pravom smislu te reči, gde je knjiga uvek na dohvat ruke, a imate i deo gde možete da se opustite. U donjem delu je jedan veliki, inspirativni prostor u kojem realizujemo program: tribine, radionice, promocije knjiga. U planu su nam i koncerti, monodrame, duodrame.

Šta mislite da je razlog zbog čega nema više sličnih prostora u gradu?

Svakog dana smo svedoci raznih lamentiranja: kako se danas ne čita, kako smo okruženi trešom, kičom, šundom… Po mom mišljenju, stvar je u tome da nema dovoljno toga u ponudi i da ako se ljudima ponudi, oni će reagovati. U prilog tome mogu da kažem da je, iako postojimo tek malo više od mesec dana, svaki realizovani događaj kod nas bio dobro posećen.

Koje su to ideje i vrednosti koje želite da promovišete Zenitom?

Nastojimo da promovišemo dobru književnost, ali i humanističke nauke, gotovo više od trećine naših knjiga pripada humanističkim oblastima. Smatramo da je i taj element vrlo značajan i da ne treba da bude zapostavljen.

Jasno je da nam ne cvetaju ruže ni u kulturi, ni u umetnosti, ali ako se ne pokrenemo, ostaće samo lament i neće biti progresa. Iako zvuči kao floskula, načelo kojeg se slepo držimo je podizanje čitalačke svesti.

Koje izdavače, manje ili više poznate, biste preporučili čitaocima?

Postoje izdavači koji imaju izvanrednu uredničku svest, probrane i dobre naslove, dobre prevode, a nisu toliko vidljivi. To želimo da promenimo i želimo da promovišemo srednje i male izdavače i da im damo priliku da se udruže pod paskom naše knjižare.

Preporučio bih, od nekih već respektabilnih izdavača poput Booke, Loma, Clia, Heliksa, Arhipelaga, neke koji nisu toliko afirmisani, a bave se korpusom jugoslovenske književnosti – Književna radionica Rašić, Biblioner, Otvorena knjiga, Tanesi… Imamo odličnu saradnju i sa knjižarima i izdavačima iz Bosne, Hrvatske, Crne Gore.

Relativno skoro smo bili svedoci toga da su se književnici i književnice iz bivših jugoslovenskih republika aktivirali i ujedinili kako bi demaskirali pokušaje jezičke podele na ovim prostorima.

Jedna od najznačajnijih stvari na ovim prostorima je svakako (jedan) jezik, koji nas nikako ne deli, nego povezuje. Stoga, ovde u Zenitu, nemamo domaću književnost, nego jugoslovensku.

Na prvom događaju koji smo organizovali, gost je bio Slobodan Avdić, pisac iz Zenice. Skoro nam je u gostima bila Tanja Stupar Trifunović, književnica iz Banja Luke, sledećeg meseca dolazi Damir Karakaš… Još jedna stvar koju želimo da poguramo, koja će zvučati kao lokal patriotizam, ali on ponekad ima i dobre konotacije, jeste predstavljanje novosadske i vojvođanske scene.

Šta Vi čitate ovih dana i šta biste nam preporučili?

Preporučio bih Havijera Serkasa, koji mi je bio veliko otkrovenje. Zatim Loran Bine – Sedma funkcija jezika, ovu knjigu upoređuju sa Ekom, ali lično je ne bih okarakterisao kao Ekoovu zaostavštinu. Džon Vilijams – Stoner, prelepa priča o neprepoznatosti i Noa Harari – Sapijens, koja na jedan novi i sveobuhvatni način promišlja nauku i naše bivstvovanje.

Facebook   //   Instagram
Adresa: Njegoševa 24, Novi Sad 

Radno vreme: Pon – Čet 09h – 23h // Pet – Sub 09h – 01h

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: