Savremena stambena arhitektura: Balon krovovi
Od forme koja prati funkciju do forme koja prati zaradu.
Prostor je u gradu najvredniji resurs. Napor da se on pripoji, zauzme, osvoji, uzurpira, ponekad na kraju odredi i njegov oblik, što se najbolje vidi na primeru popularnog motiva novije stambene arhitekture – balon krova.
150cm
Ovaj oblik je u stambenu arhitekturu uvezen iz arhitekture za rekreaciju (baloni za tenis, mali fudbal, košarku, odbojku), zabavu (prostori za masovna veselja, banket sale, šatre) ili skladištenja (kao hangari kakve viđamo kod Luke Beograd). To su lake konstrukcije koje se brzo izvode i njihove ključne osobine su – privremeno i jeftino.
Balon krovove češće viđamo u širem krugu centra i po obodima grada, jer se u centru slabo gradi (malo je mesta ostalo, a i preskupe su parcele). Međutim tu su krovovi nadogradnji (detaljnije o tome pogledajte ovde).

Po propisima, prostor pod minimalnom visinom od 150cm računa se kao koristan prostor i spada u kvadraturu za prodaju
Balon krov je nastao tako što su visine slemena i venca krova jasno definisane urbanističkim propisima, pa da bi se što više prostora računalo kao koristan prostor i time ušlo u kvadraturu za prodaju, krov se „naduvava“.
Forma prati zaradu
Smatra se da je od dvadesetih do pedesetih godina XX veka u arhitekturi Amerike i Evrope bilo doba funkcionalizma. Formulacija arhitekte Luja Salivena (Louis Sullivan) Forma prati funkciju postala je njegovo osnovno načelo, koje su, uzgred, i graditelji Novog Beograda kasnije primenjivali. To podrazumeva da formu objekta određuju funkcionalni, saobraćajni, ekonomski, higijenski i drugi aspekti. Rezultat su kubusi sa svedenim, asketskim linijama, čiste forme bez ornamenata, bez ičega što nije neophodno za funkcionisanje zgrade.

Mies van der Rohe, ikona funkcionalizma
U kontekstu današnjeg graditeljstva bilo bi primereno da slavno načelo preformulišemo u Forma prati zaradu. Naime, osim forme objekta, zaradu prate i brzina izgradnje, izbor materijala, osvetljenost, uređenje okruženja zgrade… Kao posledica, savremeno graditeljstvo u oblasti stanovanja uglavnom prikazuje na brzinu izvedene zgrade od jeftinih i neekoloških materijala, nefunkcionalno projektovanog prostora – ružne zgrade oko kojih se niko nije stvarno potrudio.

Evolutivne faze balon krova
Ne treba da nas zbuni to što su arhitektonsko oblikovanje i princip uštede u današnjoj stambenoj gradnji zaista slični onim iz pedesetih na primer, iz doba funkcionalizma. Razlog im je potpuno drugačiji. U intervjuu za portal Failed architecture arhitekta Rejnir de Hraf (Reinier de Graaf) kaže: “Moderna arhitektura je nekada bila zasnovana na principima efikasne, racionalne i brze industrijske proizvodnje kako bi omogućila dom što većem broju ljudi. Taj isti etos je i dalje veoma prisutan u arhitekturi, ali on zgrade čini jeftinim – ne da bi bile prodavane ili izdavane po niskoj ceni – nego da bi proizvele najveći mogući povraćaj investicije. Taj princip štednje i minimalizma sada služi potpuno drugoj svrsi – ne da usreći većinu, nego da usreći njih nekoliko.”[1]



Zagrebački arhitekta Maroje Mrduljaš objašnjava kako je do ovoga došlo u domaćem kontekstu: “Nekadašnji procjep između neformalne, divlje gradnje i planske modernizacije još se u vrijeme socijalizma počeo zapunjavati jednim sasvim regresivnim oblikom izgradnje koji danas u potpunosti dominira izgrađenim pejzažem. Riječ je o proizvodnji izgrađenog okoliša koja ne slijedi nikakve idealne modele, ignorira tradiciju utopijskih urbanih koncepata, a maskimalizacija profita ne proizlazi iz projektantske racionalnosti nego iz protjerivanja arhitektonske imaginacije i ignoriranja urbanističkih pravila. Takvi procesi posebno su tragični u području habitata, ali su prisutni i u svim drugim građevnim tipologijama i upravo su ta investicija srednjeg ili većeg mjerila onaj maligni element koji temeljno nagriza socijalnu i urbanu strukturu gradova”. [2]




Često čujemo kako se za ružan ili vidno nekvalitetan objekat prolaznici iščuđavaju arhitekti, i to kako arhitekte imaju jako odgovornu profesiju jer “to što naprave ostaje” (rok trajanja zgrade je najmanje 100 godina). Međutim, u graditeljskoj industriji kakva je danas, arhitekte se suštinski jako malo pitaju. Oni moraju da ispune sve zahteve naručioca do samih granica protivpropisnosti. Oni vode borbu da objasne investitoru gde su te neprelazne granice, a obično ih i prelaze u meri za koju misle da postoji šansa da se nekako prođe. Posao se ne sme odbaciti sopstvenom voljom, jer samo manji broj poslova biva realizovan i plaćen.

Izvod iz Facebook statusa jedne prijateljice, arhitekte u Lozani
Novo vreme će sasvim sigurno doneti novi princip izgradnje. Danas dinamika i kvalitet gradnje prate zaradu, forma u arhitekturi prati zaradu, kao i mnoge mnoge druge stvari, na primer – odnos prema prirodi i prirodnim resursima prati zaradu, odnos prema kulturi i obrazovanju prati zaradu… i to će se promeniti; ali su posledice po gradsko okruženje, po prirodno okruženje, a možda i po duhovno okruženje dugotrajne.
Nadam se samo tih 100 godina!
[1] Reinier de Graaf: “Architecture is in a State of Denial”
[2] Maroje Mrduljaš: “Perspektive, svemu unatoč”
Lajkuj:
Tagovi:
Komentari:
Ostavite komentar: Cancel reply
Slični članci:
- O banalnom i uzvišenom u savremenoj gradnji Beograda, a i šire
O banalnom i uzvišenom u savremenoj gradnji Beograda, a i šire
Nova elita želi da živi u romanu Mir Jam.
- Bajrakli, jedina preostala beogradska džamija
Bajrakli, jedina preostala beogradska džamija
O prostorima prestonice na kojima su nekada postojale džamije, o strukturi spomenika kulture i njihovom spaljivanju, kao i o velikom pitanju: čija je to kultura (naša i civilizovana - evropska, ili ona divlja - orijentalna).
- SPENS: Gigant modernističke arhitekture
SPENS: Gigant modernističke arhitekture
Kao svojevrsni spomenik jednom vremenu i urbanističkom procvatu, i danas opstaje među vodećim zaštitnim znakovima Novog Sada. Razmatrali smo njegovu (arhitektonsku) vrednost, funkciju i simbolički značaj za grad.
- Cerak Vinogradi: Vrhunski arhitektonski poduhvat na rubu šume
Cerak Vinogradi: Vrhunski arhitektonski poduhvat na rubu šume
O umeću projektovanja i životu stanara u naselju punom zelenila, prvom beogradskom stambenom kompleksu - a jednom od samo tri u Evropi - koji je proglašen za kulturno dobro.
- Upoznaj Novi Beograd: šta sve krije najmlađi evropski grad
Upoznaj Novi Beograd: šta sve krije najmlađi evropski grad
Obišli smo blokove Centralne zone Novog Beograda i kamerom telefona Samsung Galaxy S21 Ultra 5G napravili fotografiju zaostavštine jugoslovenskih graditelja.
- Narodna biblioteka: knjiga kao medij i zgrada kao medij
Narodna biblioteka: knjiga kao medij i zgrada kao medij
O komunikaciji između knjiga i čitalaca, od požara 1941. godine preko svečanog otvaranja 1973. godine, do rekonstrukcije korisničkog dela zgrade 2007. godine. Deceniju kasnije, na tribini se mirno pitamo da li jedan medij ubija drugi - ili oni opstaju zajedno.
Добра тема, поготво за архитекте урбанисте који оставили простора у плановима за “балон кров”. У већини случајева његова примена не претставља кршење прописа, већ испуњавање пројектног задатка у оквирима урбанистичких услова. Одговорност у обликовању града и у оваквим детаљима је на урбанистима. Иначе, по српским прописима простор испод 150цм је користан, а не испод 120.
Srđane, u pravu ste! Proverila sam evo tu http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/Documents/pravilnik%20za%20obra%C4%8Dun%20povr%C5%A1ina%20i%20zapremina%20zgrada.pdf.
120 je po starom, ispravićemo.
Hvala
Već se neko vreme pitam, gledajući upravo nekoliko zgrada kojima je ilustrovan članak, čemu ti ružni krovovi polukružnog profila: budući da nisam arhitekta, nikako nisam mogla dokonati. Hvala da iscrpnom i odlično postavljenom odgovoru!