Da li imate preko 18 godina?

Laura: Savremeni dizajn u predratnoj vili

Razgovarali smo sa troje mladih dizajnera o prostoru koji su dugo osmišljavali i gradili, a zatim nedavno otvorili u Beogradu.

Tokom prošle jeseni na mapi Beograda pojavio se novi prostor koji u staroj senjačkoj vili na jedinstven način spaja primenjenu umetnosti: dizajn enterijera, nameštaja, dekorativnih i upotrebnih predmeta. U ulici Jovana Ristića nalazi se vila Laura, kuća dizajna čija namera je da posetioce u specifičnoj i promišljenoj atmosferi upozna sa različitim radovima lokalnih autora, ali i da kroz samu atmosferu kuće postavi pitanje kakva osećanja u nama izaziva prostor koji naseljavamo ili posećujemo. O svemu tome smo razgovarali sa Minom, Milom i Damirom. 

Foto: Rajko Karišić

Ko sve stoji, imenom i dizajnom, iza ovog prostora?

Mina: Iza projekta enterijera stojimo nas troje: Damir Krdžović, Mina Mališić i Mila Tešić. Upoznali smo se 2010. na prvoj godini studija Dizajna enterijera i nameštaja na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu i od tada smo prijatelji i saradnici.

Skoro čitav nakon što je podignuta, u vili po projektu Aleksandra Deroka otvorena je „Laura“. Da li ste čekali da se uselite u neki prostor koji nosi istorijski/arhitektonski značaj ili se ovo desilo igrom slučaja? 

Mina: Projekat vile izradio je Rista Ristić, čovek koji ju je podigao, uz pomoć i savete Aleksandra Deroka s kojim je bio prijatelj. Obojica su bili zaljubljenici u avijatiku i arhitekturu.

Damir:  Ideja o predratnom prostoru kao domu ovog projekta javila se pre nekoliko godina i od tada sam aktivno tragao za pravom građevinom. „Lauru” sam igrom slučaja video u oglasima i pri prvoj poseti sam znao da je to prostor koji sam tražio. Pregovori sa vlasnicima trajali su dugo, ali sam znao da treba da istrajem.

Koliko dugo ste prostor prilagođavali i kakve su sve intervencije bile neophodne da biste u njemu izlagali onako kako je zamišljeno?

Mina: Radovi na objektu počeli su u junu 2019. godine, a završeni su u oktobru ove godine. Neophodne intervencije podrazumevale su mnogo toga – zamenu krova, krovne konstrukcije, rušenje pregradnih zidova, otvaranje prolaza, zamenu električnih, mašinskih i vodovodnih instalacija, restauraciju fasade i stolarije kao i radove u parteru. Temeljni uslov projekta bio je da neophodne izmene ne narušavaju originalni izgled objekta i ne oduzimaju ništa od njegovog izvornog značaja i kvaliteta.

Da li će ovaj prostor podrazumevati i dodatne intervencije/promene enterijera u budućnosti, za potrebe predstavljanja prostora/nameštaja?

Mila: Trudili smo se da arhitektura novoprojektovanog stanja bude prilagođena nameni, što znači da je prostor fleksibilan u pogledu reorganizacije postavke. Samom promenom rasporeda mobilijara prostor može da poprimi drugačiju funkciju i kvalitete.

Foto: Rajko Karišić

Kakve ideje (kolektivne i individualne) se kriju iza „Laure”? 

Mila: Pre nego što smo počeli da se bavimo arhitekturom objekta razmislili smo o značaju ovog projekta i poruci koju želimo da nosi. Ideja o portretu Laure rodila se prirodno, iz razgovora sa njenim naslednicima, upoznavanjem istorije jedne porodice i priče o čoveku koji je sagradio kuću u čast svoje žene i nazvao je po njoj. Ovaj projekat je priča o ženi kao inspiraciji i mitu, koja počinje od Laure Ristić, ali je prevazilazi i postaje Petrarkina Laura – ideal i mit; žena kao ljubav i muza.

Sami u opisu „Laure” tvrdite da je ovo izložbeno prodajna galerija primenjene umetnosti koja promoviše dizajn, te da je u pitanju prostor specifičan čak i u regionu. Objasnite nam kako će praktično zaživeti ovaj opis sa mnogo činilaca tačnije: šta će se sve i kako izlagati? 

Damir: U „Lauri“ su trenutno izloženi komadi nameštaja, ali i drugi objekti (dekorativne keramičke obloge, slike, skulpture, dekoracija…) koji su osmišljeni i izvedeni od strane regionalnih dizajnera i radionica. Broj umetnika koji su zastupljeni u „Lauri“ nije ograničen, stoga su svi koji smatraju da imaju proizvod ili delo koji bi moglo da se uklopi u ovaj koncept pozvani da u njemu učestvuju.

Na koje se srodne prostore u Evropi ili u svetu ugledate? Ili je ovo skup metodologija, znanja i želja koji je došao prirodno, bez uzora?

Damir: Ova ideja, od samog početka do završetka radova, bila je autentična. Potekla je iz želje za iskorakom u odnosu na postojeće tekovine dizajna i prezentacije primenjene umetnosti u Beogradu. Cilj nam nipošto nije bio da oponašamo druge projekte slične namene, već da stvorimo nešto što je proizvod našeg društva i njegovog nasleđa.

Mila: Dalje se projekat razvijao isključivo kao priča odana lokalnom kontekstu, istoriji, ali i sadašnjem trenutku. Ideja vodilja kroz donošenje svake odluke vezane za ovaj projekat bila je upravo iskrenost i vernost podneblju i okolnostima u kojima će „Laura” da postoji. Naročito smo želeli da ostanemo verni sebi i svakodnevici koja nas je oblikovala, koja se svakako razlikuje od svakodnevice drugde na svetu. Nadamo se da je taj trud prepoznatljiv i da smo uspeli da stvorimo prostor koji pripada mestu na kome se nalazi i u kome se ljudi osećaju prijatno.

Pozivajući se na poeziju u opisnom tekstu ste nagovestili da ime „Laura“ ima veze sa poetično-funkcionalnim pristupom. Objasnite nam na koji to način vi vidite prostor kao narativ. 

Mila: Želeli smo da ovim projektom ukažemo na lepu mogućnost da prostor u kome radimo, spavamo ili jedemo može da bude više od skupa upotrebnih predmeta raspoređenih unaokolo. Prostor, kao i drugi vidovi umetničkog izražavanja, može da bude liričan i da nam govori. Na primer, želeli smo da posetilac u Crvenoj sobi oseti nagoveštaj intime, maštarije, ljubavi i bliskosti. Sama prostorija je namenjena provođenju vremena u dokolici, ali nam je podjednako važan utisak koji ona ostavlja na posetioce.

Prostor kao narativ znači da uz svoju namenu, koja treba da bude nepogrešivo ispoštovana, on sugeriše određena osećanja i stanja duha ljudima koji u njemu borave.

Koje posetioce pre svega očekujete i kakvu vrstu događaja planirate u budućnosti? 

Damir: Dobrodošli su svi posetioci – oni koji žele da razgledaju prostor i predmete izložene u njemu iz čiste znatiželje, do stručne javnosti i, naravno, potencijalnih kupaca.

Šta Laura donosi Beogradu, a što od njega dobija?

Mina: „Laura“ je od Beograda dobila sve – istoriju, kulturološki kontekst, život u susretu krajnosti i neizbežnu inspiraciju koju ta kontradiktornost proizvodi. „Laura“ će Beogradu pokušati da donese mesto na kome ljudi koji stvaraju u sferama bliskim primenjenoj umetnosti mogu da se sreću, ostvaruju saradnju i stvore scenu koja živi i važna je kako za našu sredinu, tako i šire.

Za kraj, kako biste u nekoliko prideva „Lauru“ opisali onima koji još uvek nisu bili? 

Damir: Autentična.

Mina: Iskrena.

Mila: Sanjiva.

Adresa: Jovana Ristića 4 
Radno vreme: Pon-pet 09-20h, Sub 09-16h
Kontakt: +381 64 8225507 / info@laura.rs

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: