Da li imate preko 18 godina?

The Fappening

Da li ste guglali golu Dženifer Lorens?

U narednoj deceniji, pre ili kasnije, pred nama će se naći film ili knjiga u kojoj će jedan od glavnih događaja biti „The Fappening“. U zavisnosti od pola, godišta i ideologije, događaj će se iskoristiti da nam pokaže kako je glavni, muški junak simpatični šeprtlja i luzer koji je toliko usamljen da mu je početak „Fappening“ (prvi septembar 2014.) bio vrhunac i kraj leta, ili će Fappening biti iskorišćen da junakinji pokaže kako je njen dečko đubre i smrad koga je više interesovalo da taj dan provede sam ispred monitora sa losionom i maramicama nego da pomogne njoj u teškom trenutku- npr: baka koja umire, ili pas na operaciji (nešto što je emotivno teško, ali ne baš i tragično). U oba slučaja će se verovatno raditi o „coming-of-age“ filmu/young adult knjizi, i verovatno će autor biti muškarac u svojim dvadesetim, tj. današnji tinejdžer.

Jer „Fappening“ je pre svega događaj koji se ticao tinejdžera, i u širem smislu, to je događaj vezan za milenijalse (pre svega muškarce). Ono što se desilo, i što se još uvek dešava, ovih prethodnih mesec dana je ostvarenje snova milenijalsa, muškaraca: intimne fotke (i kljupča reč je ovde „intimne“) filmskih i muzičkih zvezda ženskog pola različitih uzrasta, značaja i važnosti je iscureo na javni internet (postoje ozbiljne indicije da ova kategorija fotki kruži „dark web“-om već mesecima i da služi za trejdovanje, hvaljenje i dokazivanje sposobnosti unutar pretežno muške, mlade, kvazi-hakerske zajednice).

Prvog septembra desio se prvi „dump“ (curenje velikog broja fajlova iste sadržine i teme) a nakon toga je usledilo konstantno curenje novih fotki koje se nastavlja i danas. Nema naznaka da će ovo curenje prestati, tj, ono postaje deo svakodnevne internet rutine: proveri Facebook, proveri Twitter, proveri Instagram, proveri Fappening. Kao i uvek kada se na internetu desi nešto što nije trebalo da se desi, nešto što nije osmišljeno, planirano i sprovedeno od strane korporacije/države/socijalne mreže/ holivudske PR kuće, posledice su mnogo zanimljivije od samog događaja.

Prvo i pre svega, 1. 9. 2014. će ostati zapaćen u glavama svih tinejdžera sa Y hromozomom kao jedan od najboljih dana u njihovim dosadašnjim, kratkim životima – za tinejdžere u Evropi koji se pored svojih vršnjakinja i Dženifer Lorens lože i na fudbal, ovaj dan je predstavljao duplo sedmo nebo (14. nebo?) jer je to bio i poslednji, i najveći dan prelaznog roka u svim evropskim ligama. Iako je u prvom trenutku ovo izgledalo kao nešto što će promeniti internet zauvek, u suštini je direktno „gađalo“ samo tu populaciju koja će sad taj dan iznova i iznova proživljavati kroz fajlove sa „Mege“ koji su daunloudovani, kroz mime i četove, sve dok se otisak „Fappeninga“ ne učvrsti u njihovoj kolektivnoj svesti i onda poslužiti kao građa za fikciju kroz koju će žaliti za svojom mladošću i rekonstruisati svoj put u „odraslost“ (naravno, ako u međuvremeno Skajnet ne postane samosvestan).

Druga stvar koja je bila užasno bitna je reakcija tradicionalnih medija, koji i dalje pokušavaju da internet i pre svega socijalne mreže, postave u klasični „da li je ovo dobro ili loše“ narativ – iako nikog u stvari više nije briga šta tradicionalni mediji misle ili rade. Njihova funkcija je bila da služe kao filter analognom svetu, ali svet se promenio i njih učinio beskorisnim. Naravno, oni se i dalje trude, a pošto ih niko ne sluša, moraju da budu glasniji i agresivniji, i fotke se još nisu ni „ohladile“ a oni su već zaključili da su u suštini žrtve hakovanja krive za hakovanje samim tim što su imale drskosti da se slikaju bez odeće.

„Ako nećete da fotke na kojima ste gole završe na internetu, nemojte imati fotke na kojima ste gole“ je ono što su tumači sveta imali da kažu svetu u kome svi imaju telefon sa kamerom i makar po jedan folder čije je ime u totalnoj suprotnosti sa fajlovima koji se nalaze unutar njega. Takođe, koliko je ta vrsta argumenta lenja, glupa i seksistička pokazuje npr. hakovanje „Vize“ i „Masterkarda“ iz 2012, ili bilo koji drugi veliki hak u poslednjih nekoliko godina: da li je iko tokom tih hakova rekao da su korisnici Vize sami krivi jer imaju karticu umesto što drže pare ispod dušeka?

Kontra-argument koji se ubrzo rodio među fanovima žrtava i ciničnim medijskim kućama koje se pretvraju da nisu cinične (Gardijan) je bio da svako ko pogleda fotke u stvari je podjednako veliki zločinac (ili čak i gori) od onih koji su fotke i iscureli. I tu je, sa tim moralizatorskim pristupom, došlo do momenta u kome je mejnstrim internet (koji sada pre svega čine Twitter i Facebook) preuzeo palanački identitet.
fapping-01

U prve dve nedelje „Fappening“ je bio jedan od najtraženijih pojmova na Guglu. „Reddit“, mesto na kome praktično nastaju sve stvari kojima nas „klikbejtuju“ svi od „Buzfida“ do „Blic“-a je imao toliku posećenost samo na osnovu Fappeninga da je zaradio dovoljno novca da finansira svoje servere nekoliko meseci – pre nego što je pod pritiskom javnosti i verovatno PR agencija žrtava haka ukinuo deo sajta na kome su bile fotke. Nestanak sa „Reddit“-a, nije značio i kraj cele stvari, pre svega zato što je sve bilo set-apovano na način na koji internet funkcioniše: konstantno generisanje novog materijala (novih fotki) održava publiku zainteresovanom. „Fappening“ ima isti biznis plan kao i svaki veliki internet sajt, ali cilj nije profit, nego „like“, „fav“ i „up vote“.

A ljudi i dalje klikću, svakog dana, samo što to nije vest ili tema diskusije ili naslovna strana bilo kog portala. Zašto bi bila? Gledanje tih fotki nije nešto čime se bilo ko ponosi, ali nastavljaju to da rade. I tako se stvara ta paralelna realnost interneta – ako se priča o Fappeningu, bilo gde od CNN do Twitter-a, razgovor je u okvirima „Koliko je to strašno i šta treba uraditi da se to dalje spreči“, sve sa ogromnom dozom javno iskazane simpatije prema žrtvama haka, ali paralelno sa tim finim, uljudnim, humanističkim razgovorom, svi i dalje klikću (kada se uporede pretraživanja na Guglu, Fappening se prilično dobro „drži“ sa ISIS-om ).

Naravno, na kraju bi trebalo da su najbitnije žrtve haka. A žrtve svakako jesu. Jedan aspekt cele stvari, a to je komapnije „Epl“ i njen „iCloud“ servis odkle je najveći deo fotografija i uzet. Pored ogromnih profita i marketinške sposobnosti da najobičnije apdejte uspešno proda kao revolucionarne proizvode, „Epl“ ima i sjajan PR tim koji uspeo da izlobira aposlutno svakog koga je trebalo da se ne bi previše pažnje, analize i kritike uputilo na samu kompaniju i njenu nesposobnost da sačuva privatne podatke svojih korisnika. Sama kompanija je u svom saopštenju praktično upotrebila „same su krive“ argument i odbacila bilo kakvu odgovornost. Ubrzo potom, predstavili su svoje nove revolucionarne telefone i svoj novi revolucionarni sat – revolucionarne po tome što su mnogo skuplji od konkurencije a sadrže tehnologiju koju konkurencija uveliko koristi. Naravno, tradicionalni mediji i „Epl“ korisnici, oduševljeni novim svetlucavim objektima, u potpunosti su zanemarili da su svi i dalje u opasnosti da se nađu u istoj poziciji u kojoj su i žrtve Fappening haka.

Gledanje fotki, naravno, nikog ne stavlja u isti rang sa ljudima koji su mesece proveli hakujući akaunte Dženifer Lorens, Kejt Apton, Rijane i mnogih drugih. Takođe, cela priča o tome kako je hakovanje fotki samo po sebi seksistički fenomen, zanemaruje nekoliko stvari: prvo, jedan od najvećih „spajkova“ interesovanja u poslednjih mesec dana je bio trenutak kada su mediji pogrešno i lažno preneli vest da su „muške zvezde“ sledeće. Niko sigurno ne veruje da Di Kaprijeve, Goslingove ili Fazbenderove fotke ne bi ostvarile isti stepen interesovanja kao i fotke Dženifer Lorens. Problem je druge vrste – još uvek nema dovoljno žena u hakerskoj zajednici, i informatičkoj zajednici generalno. Barem ne još uvek. Sa vremenom, kao i raniji „men only“ klubovi, i oni će biti integrisani.

Ali najveći problem u vezi sa tim fotografijama nije ono šta je na njima. Mlečne žlezde i ženski polni organi su na svakoj drugoj stranici interneta u jednom ili drugom obliku. Tu su sastavni deo interneta, mejnstrim su, najviše zbog toga što sponzori hoće da se obrate pre svega milenijalsima, a sajtovi hoće novac od sponzora pa stavljaju sadržaj koji milenijalsi žele. Razlika između fotki koje se kriju iza „Pogledajte…“ naslova na Blicu i hakovanih fotki je što devojke na hakovanim fotkama ne pokušavaju da budu seksi, ne pokušavaju da budu privlačne, ne pokušavaju da vam prodaju nešto. Te fotke su loše osvetljene, slikane su na brzaka i uz pomoć ogledala. To su intimne fotke na kojima estetika nije primarne briga, već usamljenost, geografska udaljenost, i „nedostajanje“. Dženifer Lorens je u pokušaju njenog PR tima da ponovo uspostave kontrolu nad njenim medijskim imidžom dala intervju „Vanity Fair“-u. U njemu, između rečenica koja komuniciraju uglavnom pravednički bes je i ova izjava:
„I was in a loving, healthy, great relationship for four years. It was long distance, and either your boyfriend is going to look at porn or he’s going to look at you.”

Rezonovanje u poslednjem delu ovog isečka možda nije baš preterano „zdravo“, ali ceo isečak u stvari govori o tome šta je svaka od ovih fotki: „nedostaješ mi“ u formi jpag-a. A jako je kripi koristiti nešto što je intimna, emotivna komunikacija između dvoje ljudi za seksualno zadovoljenje. Logično je da se internet u stvari sramoti Fappening-a. Ali to ne znači da će nove fotke prestati da se pojavljuju i da će internet prestati da ih gleda, deli, i o celoj stvari piše tekstove kao što je ovaj.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: