Da li imate preko 18 godina?

Predmeti: Ana Vlatković – GourmAna

Sa Anom Vlatković, GourmAnom, o livenom tiganju, meniju u kutijici i kulturološkom miksu kao ključu ukusne hrane.

Iako je relativno skoro počela da se bavi blogovanjem o hrani (na sajtu i na Instagram profilu GourmAna), Ana je uspela da izazove pozitivne reakcije i privuče pažnju svojim istraživačkim pristupom kuvanju. Hteli smo da saznamo kako je odlučila da napravi karijerni zaokret i posveti se hrani, da li svako može da spremi ono što vidi na njenoj stranici i koji su to predmeti koji su joj posebno važni u svakodnevici.  

Kako si počela da se baviš blogovanjem o hrani?

Sve je počelo tako što sam na svom privatnom profilu sebi napravila svojevrsnu terapiju koju sam zvala Kuvanje nedeljom. To sam započela jer sam osetila da od brzog životnog tempa ne stižem da se bavim stvarima koje me ispunjavaju, a kuvanje je uvek bio deo mog kreativnog izražavanja, nešto u čemu se najbolje ispoljavam.

Mislim da je moja generacija naučena da se onim što voliš možeš baviti samo kao hobijem, tako da ni ja nisam verovala da karijerno mogu da se bavim hranom. Međutim, naišla sam na fenomenalan prijem i nisam mogla da verujem da se ljudima toliko sviđa to što pravim i način na koji to prezentujem. Uz podršku porodice sam odlučila da se posvetim tome, umesto da tražim posao u istoj struci od koje me je boleo stomak.

Šta misliš da je bilo ključno u tome da dobiješ pozitivne reakcije pratilaca, šta je to što je najbolje korespondiralo sa ljudima?

Mislim da je to bila kombinacija nekoliko stvari koje se tiču hrane, fotografije i teksta. Predstavljam hranu koju ljudi obično ne viđaju na sličnim blogovima, a koju ne pravim da bih bila drugačija, nego je to jednostavno hrana o kojoj volim da istražujem, da je pravim i jedem. Fotografija nije jako iscenirana, jer mislim da su ljudi prezasićeni time, a i nekako to nije moj stil. I, na kraju, propratni tekst koji je privlačan, manje oficijalan i koji dodatno približi tu fotografiju. Takođe, okačim fotografiju i kada mi nešto ne uspe baš onako kako sam zamislila, jer smatram da je vežbanje sastavni deo kuhinje i kuvanja.

Sama si opisala svoju hranu kao neobičnu, kako bi još opisala to što predstavljaš na blogu?

Neobična jer je tako ljudi ovde doživljavaju, ali ako mene pitate meni je ona potpuno prirodna i moja. Najčešće je to hrana koju prvi put pravim i time bih da pokažem da uz malo interesovanja, istraživanja i talenta možete svašta da napravite. Naravno, potrebno je imati neke osnove kuvanja, ali mislim da većina ljudi može da napravi sličnu hranu koju pravim, ako postoji volja da se time pozabave.

Koja ti je glavna inspiracija za recepte?

To su definitivno razne kulture ovog sveta. To ne znači da ne pravim domaću hranu, ali volim kulturološki i, kako to volim da nazovem, DNK miks u vidu hrane. DNK miks je dobar kako za evoluciju čovečanstva, tako i za evoluciju hrane, u nekom prenesenom značenju.

Planovi za budućnost?

Planiram da češće izlažem hranu. Volela bih da jednom nedeljno pravim klopu za degustaciju. Trenutno pregovaram sa nekoliko mesta sa kojima se estetski i filozofski poklapam. Ideja je da to bude opuštena i nenametljiva amtosfera sa kreativnom i drugačijom hranom. Takođe bih volela da nekad u budućnosti imam i svoju emisiju o hrani i putovanjima.

Daska – Izuzetno važan predmet u mom životu, jer se daskama za seckanje služim svakog dana. Ovu dasku sam dobila za rođendan od kume, a ono što mi se na njoj posebno dopada je kombinacija drveta i kamena.

Kutijica sa menijem – Ovo je kutijica iz restorana Eleven Madison Park koji je 2017. proglašen najboljim restoranom na svetu. U kutijici se nalazi meni koji je serviran uz vino tog dana. Večeru u ovom restoranu smo suprug i ja dobili na poklon od grupe prijatelja tokom medenog meseca, koji su udružili snage i obezbedili nam to divno iznenađenje na drugom kraju sveta. Ova kutijica mi je uspomena na najlepše restoransko iskustvo.

Ploča – Ploča mog omiljenog benda, Foals. Slušam ih od svoje devetnaeste godine. Imam osećaj da sam sama rasla kako je rastao taj bend i kako im se vremenom menjao zvuk, uvek se poklapao sa mojim trenutnim osećanjem u tom momentu. Imamo običaj da ih pratimo po Evropi i nekoliko puta do sada smo ih gledali na raznim lokacijama.


Nož
– Kao i daska, nož je takođe deo mog svakodnevnog života. Ovaj konkretan oblik je takozvani chef’s knife. Oštar nož je esencijalni alat u kuhinji.

Flašica – Škotski viski sa ostrva Islay (izgovara se Ajla). Viskiji sa tog ostrva su poznati po tome što su nadimljeni i imaju vrlo neobičan ukus koji podseća na dimljenu šunku, jer se dobija tako što se ječam koji se koristi u proizvodnji suši paljenjem treseta. Inače sam veliki fan viskija i deo sam udruženja Spirit Pannonian koje se bavi žestokim alkoholnim pićima. Mislim da ovaj, isprva grub i jak tip viskija, nekako oslikava i moj karakter jer je, kada ga malo bolje proučite, prilično zabavan i floralan.

Moka pot – Ova džezva predstavlja moju veliku ljubav prema kafi, jer sam ultra-kafedžija. Pijem nekoliko kafa dnevno, što kažu da nije okej, ali izgovor pronalazim u svom niskom pritisku (smeh).

Začini – Moj omiljeni začin je kardamom. Super je i u slatkom i u slanom. Vole ga od Skandinavije do Maroka i Indije, pa eto i kod nas u Srbji imaju predstavnika. Plus je u mom kamenom avanu iz Meksika!

Lančić – Lančić sam nasledila od bake i u njemu se nalaze slike dede i tate. Ako uopšte verujem u amajlije, mislim da mi je u poslednje vreme doneo sreću, što u karijeri, što privatno.

Liveni tiganj – Na blogu stalno insistiram na livenom tiganju. U njemu pravim svašta – od kolača do slanih stvari. Najbolje bih ga opisala rečima da materijal od kog je napravljen daje povratnu informaciju hrani. Mora da se održava i obnavlja s vremena na vreme, ali to je ono što kod njega i volim. Mora da im se pruža pažnja koja se kasnije isplati, energija je na neki način kružna.

Bočica – U ovoj bočici je ulje od tartufa iz Istre, koje sam dobila od kuma na poklon. Kada se otvori, iz bočice se širi veoma potentan miris. Inače obožavam tartufe i to je delicija koju gledam što češće sebi da dozvolim.

Fotografija sa letovanja – Na fotografiji smo nas tri sirene koje se sunčamo, ali tu je bitan Hvar, koji je moja velika ljubav. Svake godine odlazim tamo i mislim da sam stvorena da nekad u životu živim na Hvaru ili negde u
Dalmaciji.

Fotografija sa suprugom – Prezentacija mene ne bi bila potpuna kada ne bih pomenula svog supruga. Ovaj polaroid je napravljen spontano u Londonu, može i ne mora da prođe kao lepa fotografija, ali mi je veoma draga.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: