Da li imate preko 18 godina?

Pisma od kuće #2: Foto-izolacija Ivana Minića

Fotografijama i mislima kroz enterijere pojedinačnih samoizolacija: druge digitalne razglednice šalje nam Ivan Minić, i to sa druge strane Atlantika.

Izdvojenost u kojoj pokušavamo da budemo dosledni – radi sopstvene i tuđe bezbednosti – saterala nas je ovih dana u jednu ili nekoliko soba, u unutrašnjost sopstvenog ili tuđeg prostora, a tu bi trebalo i da ostanemo: na neodređeno. Ukoliko pretpostavimo da imamo dovoljno hrane, posla i samodiscpline, sve će naizgled biti u redu: samo treba mirovati.

Kao pokušaj potvrđivanja života digitalne zajednice, koja opstaje intenzivno u svojevrsnoj internet izolaciji – ovi tekstovi su doprinos osećaju da je i kuća, osim što je dom, mesto nemira i preispitivanja – ukoliko se transformiše u karantin. A u tome smo svi zajedno.

U shvatanju da nijedan niz pitanja ne bi mogao da bude dovoljno adekvatan za ovu rubriku – budući da su preporuke svih vrsta odavno preplavile mreže – preuzeli smo i neznatno modifikovali informativni upitnik koji su 1937. godine izvesni američki psiholozi postavljali insitucionalnim zatvorenicima. Jasno je da nemamo nameru da se upuštamo u duboku psihologizaciju situacije, niti bismo je poredili sa zatvorskom, ali rešeni da ostanemo kod kuće i zaštitimo se od virusa upražnjavanjem drugačijeg ritma života, makar možemo da se duhovito poigramo sa kontekstom. Jer, možemo da se složimo – kontekst nas je preplavio.

1. Kakav ti je bio dan?

Dobar. Ovde je obično veoma sparno i toplo, ali prethodnih nekoliko dana je klima idealna – 20ak stepeni, bez vlage i vetra. To je značilo malo više vremena provedenog napolju. Ne postoji zabrana izlaska, ali se primenjuju zaštitne mere i društveno distanciranje. Ipak, to ne znači da ponekad ne napravimo krug po kraju. Meni je ovde četvrti put za 11 godina, pa već znam lokalne cake.

Išli smo u nabavku i našli dobre tikvice, kruške i miks pečurki, pa razmišljam šta ću kad da spremam.

Svaki dan je prilično sličan, s tim da pojedine oboje neke lepe ili tužne vesti iz Srbije.

2. Kako provodiš vreme između soba; posao, hobi, nešto treće?

Ujutru rad (vremenska razlika je -7 u odnosu na Srbiju), zatim priprema hrane i kuvanje, stara ljubav kojoj sam se vratio, i na kraju šetnja i dokumentarci.

Imam iza uzglavlja u spavaćoj sobi veliki prozor ka dvorištu, pa kad završim sa poslom, legnem da čitam i gledam životinjsko carstvo u dvorištu. Svaki dan nam dolazi desetak ptica jer smo aktivirali staru hranilicu, a tu su redovno i veverice, mačke, gušteri, miševi, a videli smo dva puta i velikog oposuma koji se gegao po dvorištu.

Takođe, kuća u kojoj smo je kuća moje prijateljice, a njen suprug je preminuo pre nekoliko godina, i od kad njega nema, skupilo se gomila sitnica po kući koje treba srediti, a nema ko. Neke nepristupačne sijalice spolja, zvono koje je prestalo da radi, prozori koje treba podmazati i zaštititi, stolice koje su se rasklimale i slično. Tako da se trudim da svaki dan uradim po nešto.

Ispred kuće je začuđujuće dobro opremljena pumpa, pa se desi da otrčim na kratko da kupim super lepak, klješta ili nešto slično.

Još jedan ukućanin je i Dankan, prijateljicin mačak, koji je jedno preslatko debelo razmaženo stvorenje. Kao da imamo Garfilda.

3. Upražnjavaš li neki sport ili vežbe dok si kod kuće?

Upražnjavam gledanje sporta, a od fizičkih aktivnosti imam samo te šetnje. Beskrajno mi nedostaje košarka koju smo u Srbiji igrali svake subote. Nedostaju mi i ti ljudi, ali nedostaje mi i takmičenje i nadmudrivanje.

Dankan

4. Koja te aktivnost trenutno najviše ispunjava? (Ili najmanje opterećuje)

Kuvanje i priprema za kuvanje. Nisam verovao da ću moći tako sitno da iseckam luk ili šargarepu i da ću u tome toliko uživati.

Ovde je prilično lep izbor namirnica, a posebno mesa, i onda gledamo da svaki dan spremamo nešto različito, a da bude ukusno i zdravo. Dosta je lakše posvetiti se tome kada imaš vremena, i onda stvarno bude preukusno.

Kući je to uvek nešto na brzinu, usput, dok radiš druge stvari.

5. Da li imaš ambiciju da nešto postigneš/pogledaš/pročitaš ovih dana?

Imam ambiciju da napišem neke stvari, ali za sad sam još u fazi skiciranja toga. Čitam i gledam dosta, posebno uveče. Prethodnih dana smo gledali serijal – Zlatni momci, o Jugoslovenskoj školi košarke i ljudima koji su osvojili pet titula šampiona sveta. Pre toga, 250 stepenika – o zlatnim juniorima iz Bormia.

Godinama neke stvari stavljaš u bookmarke ili “watch/read later”. Ja se trudim da ih redovno posetim i u normalnim okolnostima, ali nikad ne stignem da pročitam i pogledam sve što sam zabeležio. Ovo je idealna prilika za to.

Dosta vremena provodim i snimajući materijale za Pojačalo i druge projekte koje radim. Pre neki dan sam snimio webinar sa savetima za poljoprivredne proizvođače u ovoj situaciji jer verujem da mogu da im dam pogled iz, za njih, neuobičajne vizure.

6. Kako se osećaš povodom državnih odluka koje se svakodnevno donose?

Nemoćno, uglavnom. Jedna stvar me užasava, a to je što suštinski ne znamo ništa o ovome što nas je zadesilo. Znamo po nešto i imamo neke pretpostavke, ali one se prečesto ispostave kao pogrešne.

Naš povratak je uslovljen ili nekim narednim letom za repatrijaciju ili normalizacijom avionskog saobraćaja. U vezi prvog nema nikakvih informacija, a što se tiče drugog ne očekujem da se desi uskoro, tako da smo za sada tu.

Teksas nije u preterano teškoj poziciji, pošto su ovde ljudi distancirani po defaultu. Ima mesta, svi imaju kuće, dvorišta, svuda idu svojim automobilima, i samim tim širenje je prilično sporo i kontrolisano. Takođe, ljudi poštuju preporuke, prodavci vode računa maksimalno, svuda se sve redovno dezinfikuje, svuda se koristi zaštitna oprema i slično.

Dakle, nama je ovde ok… ali bi svako od nas želeo da bude uz svoje bližnje.

7. Da li praktikuješ bilo kakav oblik verovanja? (Institucionalni ili ne)

Verujem u entropiju, odnosno da će svaki sistem težiti stanju potpunog haosa ukoliko se na njega ne utiče. Irski filozof Edmund Burk je sličnu stvar opisao rečima – Sve što je potrebno za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne čine ništa.

Stoga se trudim da to, koliko je do mene, ne dozvolim. Recimo, kroz “javljanja” odavde slušaocima podcasta sugerišem bavljenje temama koje nisu prijatne, ali su veoma važne u ovim trenucima. Tabuima, zbog kojih verujem da nismo uspešni onoliko koliko bismo možda to mogli biti.

8. Koliko se trenutno dobro slažeš sa porodicom/ukućanima?

Dobro, iako postoje tenzije koje u normalnim okolnostima ne bi bile prisutne. Ali upućeni smo jedni na druge, pa samim tim i imamo jedni za druge više razumevanja nego što bi možda imali inače.

Redovno se čujem sa mamom (a onda ona prenosi familiji) i najboljim prijateljima. Svi su uglavnom dobro i to je najvažnije.

Ne mogu da se bunim, ovde mi je zaista dobro, ali…

Lajkuj:

Komentari:

  1. Milica says:

    Baš lepo što Before After magazin koji se bavi lepim temama i između ostalog, ljudskim pravima, promoviše čoveka koji je svoju karijeru zasnovao na ilegnim fotografijama i ponižavanju žena. Da, mislim na Burek forum.

  2. Milica says:

    Da li je autorka teksta Maša Seničić sigurna da fotografija njenog tela nema na Burek forumu? Ako je to ok, onda nisam na pravom mestu.

    1. Maša Seničić says:

      Draga Milice, budući da ja nisam samo autorka ovog intervjua, već i urednica portala (hvala na lepim rečima za BA), mogu da kažem da je ovo pitanje o mom telu provokativno i pomalo izlišno na dnu teksta koji nigde ne pominje Burek forum, niti sam i sama igde izjavila da je taj portal dobar (čak ni da je prihvatljiv). Ivana Minića smo u rubriku zvali zato što je inicirao i vodio, a to i dalje radi, niz aktivnosti i preduzetničkih praksi koje se bave promocijom nekih zanimljivih ljudi sa sjajnim idejama. S tim u vezi, ne bih rekla da je svoju karijeru zasnovao na ilegalnim fotografijama, kao što ne bih rekla ni da je zasnovao na raznim drugim stvarima. On se bavi portalima i inicijativama koje povezuju, a način na koji se konkretan portal koji pominjete razvio je odraz društva i mnogih drugih ljudi koji u njemu učestvuju (a u slučaju jednog foruma, to je zaista velika cifra) pa je malo neozbiljno da tako banalizujemo stvari. Deo Bureka koji je zapravo sex forum je takođe samo jedan njegov deo, meni lično veoma veoma problematičan, ali takođe izrazito posećen – zato mi se čini da bi bolje bilo napisati jedan ozbiljniji tekst o tom fenomenu, ja bih ga rado čitala, nego što je učinkovito prozivanje autora teksta i samih sagovornika u prostoru koji se uopšte ne tiče Bureka. Na istoj smo stani, to svakako, ali da – na pogrešnom mestu. Pozdravljam Vas.

  3. Ivan Minic says:

    Cao Milice,

    Na forumu koji sam napravio pre 18 godina, kada sam imao 16 godina, zaista postoji takva sekcija. Iako posecena, nikada nije cinila vise od 30% ukupne posete. Burek Forum je mnogima doneo divna prijateljstva, ljubavi, dane i dane lepo provedenog vremena u prijatnoj diskusiji, ali da – bilo je i stvari koje nisu bile lepe. Zakon velikih brojeva i to kada ljudima das slobodu, nose sa sobom odredjene posledice.

    Uvek smo imali odlicnu saradnju i sa VTK i sa poverenikom, i zahvaljujuci tome, mnogi ljudi koji su ugrozili neciju privatnost ili pokusali da nekog javno osramote su za to odgovarali. Mnogim ostecenima smo pomogli da dodju do pravde, jer zaista nikada nismo zeleli da neko zbog nas ima neprijatnosti.

    Cela ta sekcija se naglo razvila kada je zajednica od nekoliko stotina ljudi sa nekolicine dating sajtova koji su prodati, odlucila da dodje kod nas, i to su bili ljudi koji su razmenjivali sadrzaje koji su meni licno bili odbojni, ali kako pricamo o odraslim ljudima gde postoji pristanak svih strana, ne vidim problem.

    Moj zadatak je bio da omogucim i onima ciji su mi stavovi i ponasanje odbojni da imaju prostor da se izraze, dokle god ne krse pravila i zakon. Postmoderacija podrazumeva intervenisanje po prijavi, i ukoliko neko primeti. Nije idealan, ali je jedini nacin. Sloboda govora funkcionise tako. Recima Majkla Daglasa u liku Endrju Separda u filmu The American President:

    “You want free speech? Let’s see you acknowledge a man whose words make your blood boil, who’s standing center stage and advocating at the top of his lungs that which you would spend a lifetime opposing at the top of yours.”

    A ako stvarno mislis da sam karijeru izgradio na tome, mogu samo da kazem da mi je zao sto sam i ovoliko vremena izdvojio da napisem ovaj odgovor.

  4. Milica says:

    Draga Mašo,

    Izvinjavam se zbog svog komentara koji je bio neprimeren i emotivan. Nije mi namera da bilo koga ponizim.
    Drago mi je da ste svesni o čemu govorim.

    Dragi Ivane,

    Ne dovodim vašu stručnost i uspeh u pitanje.
    Vidim da ste vrlo elokventan čovek.
    Pre neki dan sam posetila vaš forum i ostala šokirana, ne mogu da naglasim koliko šokirana sadržajem. Koment sekcija ovog magazina nije mesto da se o ovome raspravlja i priznajem da sam pogrešila što sam vas na ovaj način kontaktirala. Želim samo da vam poručim, molim vas, izbrišite sve fotografije koje nemaju pristanak da budu objavljene. Sve što se na tom forumu dešava je ponižavajuće za ceo ženski rod i vrlo verovatno dovelo neke žene u opasne situacije.

    Nadam se da će vas moji besni komentari navesti na razmišljanje o tome da li je sve što nije kažnjivo zakonom moralno.

Ostavite komentar:

Slični članci: