Piće koje zaslužuje šansu
Rakija je jedna od stvari koje preporučujemo strancima kada dođu u Srbiju. Znamo li zapravo dovoljno o ovom piću?
Kažu da je Biblija najkupovanija, a u isto vreme najnečitanija knjiga na svetu. Jednostavno svi je imaju u kući, misle da znaju šta tu piše, a niko zapravo nije pročitao ni jednu jedinu stranicu. Ovaj zanimljiv podatak me podseća na priču o našoj rakiji, svi smo probali nekada u životu nešto što se zvalo rakija, ali većina nas nije imala relevantno iskustvo sa ovim pićem.
Rakija je, inače, uvek među prvih pet stvari koje preporučujemo strancima da obavezno probaju kada dođu u Srbiju. Preporučimo piće, a ne objasnimo kako i gde ga popiti, šta je to što nas oduševljava…

foto: blog Rakija, uglavnom
Zbog čega ne opisujemo naše nacionalno piće sa malo više strasti i strpljenja – jednostavno, zato što malo znamo o njemu. Percepcija rakije kod ovdašnjih ljudi robuje predrasudama i autostereotipima: to je piće za siromašne, to je piće za latentno samoubistvo, to je piće za seljake, to je piće za narodnjake. Hajde da vidimo je li to baš tako.
Rakija kao uzbudljivo putovanje
Rakija ima aromatski potencijal ravan potencijalu francuskog konjaka i škotskog single malt viskija, u njoj je moguće prepoznati stotine aroma koje nas asociraju na stvari iz prirode. Rakije koje su provele malo vremena u hrastovom buretu imaju lake voćne note, često i note lekovitog bilja i čajeva. Iz njih izbija svežina trave na suncu i planinskog vazduha. Mogu se piti čiste, a mogu se mešati sa čajem, limunadom, domaćim voćnim sirupima.
Kako se produžava vreme provedeno u hrastovom buretu, rakija dobija gušću, kremastiju strukturu, u ukusu se pojavljuje burbon vanilla, karamela, banana, kokos, čokolada. Takve rakije veoma liče na kvalitetne karipske rumove ili viskije iz planinskog dela Škotske.
Posle decenije starenja rakija dobija začinske ukuse i mirise: kumin, cimet, karanfilić, menta. Vrhunske rakije, one koje su pravljene sa pažnjom i koje su ležale u kvalitetnim buradima, imaju desetine različitih aroma, a njihovo otkrivanje je avantura za čula.
Na kraju ovog uvoda u rakijsku potkulturu nekoliko saveta i preporuka kada su brendovi u pitanju. Naime, ako vam se piju mlade voćno-herbalne rakije probajte šljivovicu Đurđević, Povlenku ili šljivovicu Paunić, karamelu i vanilu potražite u Zlatnoj gružanskoj niti ili Zlatnom toku, a za iskusne ili radoznale, tu su Paunović šljivovica, Bojkovčanka ili Srpsko zvono 12. Posle ovih iskustava počeli ste sa uzbudljivim putovanjem po Rakijalandu.


Lajkuj:
Komentari:
Ostavite komentar: Cancel reply
Slični članci:
- Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Film "Houston, imamo problem" kroz priču o usponu i padu nepostojećeg Titovog svemirskog programa govori o rođenju i smrti jugoslovenske modernizacije.
- Horace And Pete
Horace And Pete
Zašto je teško gledati najbolju TV seriju ove godine?
- Žestina kao moderna tradicija
Žestina kao moderna tradicija
Srpska rakija kao antiglobalističko piće
Odličan uvodi članak! Željno očekujem nastavak!
Zasluzuje sansu,zasluzuje paznju i ako ne mi Srbi,to neki drugi narodi gde se sljivovica proizvodi,u buducnosti od nje ce napraviti 7ti globalno poznat zestoko alkoholni napitak(posle Konnjaka,viskija,dzina,vodke,ruma,tekile). Cesi preko kompanije Jelinek uveliko rade na tome i imaju velike uspehe. Iako ista kompanija kupuje sljivu(uglavnom cacanske hibride i Pozegacu) u Srbiji jer je nemaju dovoljno za domacu proizvodnju. I dalje smo lideri proizvodnje sljivovice u svetu,ali imamo los plasman i pored liderske pozicije ne koristimo ni delic potencijala kojim mozemo da porobimo evropu..Jebiga,danas su nasi mladi ljudi menadzeri i sajber naucnici koji zude za poslom u kancelariji kojeg je u Srbiji malo..Onda odu preko i krive kicmice u foteljama..Sljiva propada,baca se,baka i deka odavo pod zemljom a zemlju pokrio korov…Bice bolje!!