Da li imate preko 18 godina?

Ne može se u birtiji oceniti kakav je neko umetnik

Erna Rudnički o svom glumačkom angažmanu u pozorištu, nagradama, serijama, posvećenosti muzici i izuzetno upečatljivom modnom stilu.

Erna Rudnički sa 28 godina važi za najnagrađivaniju hrvatsku glumicu mlađe generacije. Već prvom predstavom, “Nevjerovatan događaj” zagrebačkog KNAP-a, u režiji Ivice Boban, istakla se igrajući čak osam uloga. Erna je svojim talentom uspela da osvoji naklonost i publike i pozorišne kritike, te je dobila tri najvažnije nagrade u zemlji: na festivalu Gumbekovi dani, Festivalu glumca i Nagradu hrvatskog glumišta. O svom glumačkom angažmanu u pozorištu, serijama i pomenutim nagradama, kao i o svom specifičnom modnom stilu, Erna govori dosta skromno.

08_PetraSlobodnjak_Erna
Odrasla si u Bjelovaru. Šta si naučila tamo, a šta u Zagrebu?

Da, odrasla sam u Bjelovaru, gradu sira, keksa i rukometa. Iako sam odustala od rukometa zbog plivanja, iako ne volim kekse, te nisam neki ljubitelj sira, volim pivu i janjetinu i pravi sam primjerak jedne Bjelovarčanke. Tamo sam doslovno naučila sve, tamo sam prvi put udahnula, progovorila, prohodala, prvi put se zaljubila, poljubila, jela, pila, volila, prvi put bila u kinu… Sve najbitnije. Tamo sam upoznala ljude “za cijeli život”, tamo sam pobrala opće znanje, bjelovarski naglasak, bjelovarske fore, tamo sam provela najdivnije “đačko doba” i to “bjelovarsko” djetinjstvo ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Tamo sam shvatila i što me veseli, da želim biti glumica… Ispalila sam to još u vrtiću, gdje sam imala svoje prve “standup” gaže, a u to doba sam i krenula “gutat” filmove. Prvi najdraži bio mi je ”La grande vadrouille” ili ti “Velika pustolovina”.

Obožavala sam Louis de Funès i Jerry Lewisa k’o klinka, te sam već tada odlučila da ću se jednoga dana baviti time čime se oni bave. Imala sam, na svu sreću, ogromnu podršku mame, tate i okoline. Zanimljivost kod odrastanja u maloj sredini, koja nudi malo toga, je da čovjek postane ambiciozan i ide na sve živo ponuđeno kako bi se brže bolje iz nje maknuo i otišao u veliki svijet raditi veće i bolje stvari. Zahvalna sam toj maloj sredini jer iz nje sam sa sobom ponjela dječji idealizam i vječitu želju za istraživanjem i napredovanjem, a u Zagrebu sam opet puno toga novoga naučila, puno toga osvijestila, neke sam stvari učila i ispočetka, neke još učim, a naučila sam i da neke stvari nikada naučiti neću…

Kako je tekao početak tvog zagrebačkog života?

Na početku dosta turbulentno. Naime došla sam u Zagreb studirati, no budući da me je na kraju gimnazije “pukla” arhitektura, upisala sam Arhitektonski fakultet. I prvo sam bila studentica arhitekture. Vrlo brzo sam shvatila da sam “zabazrljala” i da to nije “to”. Prije drugog ponavljanja ispita iz nacrtne geometrije odlučila sam se ispisati te nastaviti pratiti dječačke snove. Otišla sam na prijemni na Akademiju dramske umjetnosti, prošla, upisala, pa opet bila brucoš… A u tome svemu, upoznala mnogo super ljudi.

U koliko predstava, serija i filmova si igrala?

Za sada u 3 predstave, 3 serije, 3 filma, 2 spota, reklami za pivu, i dala glas u puno crtića.

Kako se osećas kao dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika?

Drago mi je, naravno, posebno zbog mojih, razveselilo me to jer mi je to bio prvi profi kazališni projekt sa super ekipom, sami smo to pisali, kreirali, pod vođstvom genijalne Ivice Boban… Iskreno,  najviše sam se veselila nekim novim prilikama nakon toga, da se razvijam kroz rad, novim stvarima, ljudima, te da će možda nagrada privući redatelje, producente, ljude iz struke na predstavu, da vide što to novi mladi ljudi rade u kazalištu na rubu grada. Stajališta sam da se ne može u birtiji ili na cesti ocijeniti kakav je netko umjetnik, nego treba pogledati njegovo djelo.

Ima ljudi iz moje struke koji su privatno introvertirani, zatvoreni, smotani, nesigurni, mucaju, ali tamo gore na sceni nekim čudom sve im se posloži, znaju točno što rade i u svemu tome se opušteno igraju, svjesno vladaju situacijom, vješto kreiraju uloge koje su nerijetko sušta suprotnost od onoga kakvi zaista jesu, ili kakvima ih ljudi doživljavaju u prolazu, to je ta divnost umjetnosti. Znam da je u današnjem svijetu jako teško onima koji po prirodi nisu nametljivi, glasni, ne znaju kvalitetno i spretno “vući za rukav”. Zato bi mi bilo drago da su ljudi iz struke više zaineresirani za djela, što su to novi klinci napravili, pa možda se nekome svidi što je doživio i dobije želju za rad sa nekim.

Da li si stalno zaposlena, i imaš li  nešto da kažeš o tome?

Nisam stalno zaposlena, bila sam samo u pregovorima doći u jedno kazalište na pripravnički, ali za sada ništa od toga. Kažu da nema mjesta, nema uloga. Budući da nas je puno, i previše, veze rade samo tako, po kratkom postupku svatko svoga zbrinjava na sigurno, logično. Malo mi je teža situacija jer nitko nije od mojih iz te branše, a ni politikom mi se nitko nikad nije bavio, ali još uvijek vjerujem da postoji neki super put i neko super mesto i za takve. Vjerujem, jer ima i ljudi, mojih kolega, koji su isključivo radom i talentom došli do posla. Ma u čitavom tom poslu ti je i bitan faktor “kak ti grah padne”, moraš imati i sreće, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Čime si trenutno okupirana?

Radila sam zadnja 2 mjeseca autorski projekt redatelja Saše Božića i Ksenije Zec u HNK Varaždin, i sada izlazimo sa predstavom pod nazivom #Varaždin. Radim i na 2 crtića na HRTu, i veselim se nekom novom sljedećem projektu.

Šta ti muzika znači u životu?

Volim dobru mjuzu, volim ići na koncerte, putovati po festivalima, a i dugogodišnji dečko mi je muzičar. Inače sam u glazbenoj svirala klavir, nešto malo prebirem i po gitari i ukuleleu, ali ništa ozbiljno, onako za gušt, više volim pjevati, i u tome imam više iskustva, a budući da mi je dečko profi pjevač, više toga svira, imamo studio pa mi ni sam proces snimanja nije stran, glazba me okružuje. Jako mi je drago, recimo, da imam prilike raditi poslove poput sinkronizacije crtića, već nekoliko godina ih sinkroniziram na HRT-u i u tome jako guštam jer se mogu vokalno igrati; evo trenutno sinkroniziram jedan u kojem ima dosta pjevanja i to me jako veseli. Inače, raznoraznu glazbu slušam, zavisi o raspoloženju, a jedni od dražih izvođača su mi Tom Waits, David Sylvian, Tool, Johnny Cash, Dave Van Ronk, Skunk Anansie, PJ Harvey, Björk, Massive Attack, Joanna Newsom, volim i Die Antwoord, Andrew Bird mi je super… Volim si pustit i David Brubeck Quartet, Chet Bakera… Svašta sam sad tu nabrojala.

10_JelenaJankovic_Erna

Foto: Jelena Janković

Tvoj modni stil u mnogome je okarakterisan kao osoben, šta njime izražavaš?

Mislim da je najbitnije osjećati se slobodno u onome što nosiš, da si si cool, da se osjećaš baš lijepo, te da ti naraste ego kad to nešto nosiš… Ako je to baš ta jedna haljina, ma nosi je stalno dok se ne podere, boli te briga, mora te bolit briga, eto. Bitno je da te to što nosiš ne sputava, te da te vesele neke sitnice koje pomećeš po sebi. Mene eto baš veseli nacrtati si tri točkice pored oka, i baš me briga, iako mi hrpa ljudi uporno pokusava očistit to nešto sa lica. Volim i prstenje, boje starog zlata ili bronce po rukama, volim ih istaknuti, volim ruke općenito. Među prvim stvarima koje primjetim kod čovjeka su ruke, dlanovi, oni su mi nekako najdraži dio tijela… Mislim da bi odjeća i nakit trebala istaknuti ono najljepše kod čovjeka, ne bi trebalo doći do izražaja to što nosiš, nego ti u punom svijetlu.

Svoj stil bi opisala kao boemsko dječački stil sa dozom rock’n’rolla. Obožavam „Oversized“ komade, boyfriend traperice, svilene hlače, košulje, obicni T-shirt, kajševe. Volim po sebi imati puno prstenja i narukvica, i nikada mi nije teško dati lovu za dobre čizme, jer ih obožavam. Imam od kaubojskih, motorističkih, do čizmi sa šljokicama. Volim i bundice. Inače više volim jesensku i zimsku modu, jer sam ljubiteljica čizama i kaputa. U biti mi je najbitnije da mi je udobno u onome što nosim, da se osjećam cool i slobodno. Volim si dobar komad odjeće kupiti na putovanjima, kao suvenir, a i drago mi je skombinirati neki dečkov, mamin, tatin, bakin.. komad odjeće – volim “krasti” iz ormara dragih mi ljudi (smeh).

 

 

Lajkuj:

Komentari:

  1. Pas says:

    osvezenje!

Ostavite komentar:

Slični članci: