MITRO’S ON FIRE: razgovor sa svetskim šampionom u teqballu
Nikola Mitro, prvoplasirani na svetskoj rang listi, predstavlja nam ovu izuzetno uzbudljivu igru.
Svi se sećamo početaka profesionalizacije basketa 3×3 i dominacije srpskih igrača. Nešto slično dešava se i sa relativno novim sportom po imenu tekbol (teqball) gde, takođe, imamo svetske šampione.
U pauzi između takmičenja, pre odlaska na Floridu, Nikola Mitro, prvoplasirani na svetskoj rang listi, izdvojio je vremena kako bi nam predstavio ovu izuzetno uzbudljivu igru, a govorio nam je i o njegovom pređašnjem iskustvu i načinima kako bi ovaj sport mogao da zaživi kod nas.
Na samom početku, reci mi kako je uopšte došlo do toga da se zainteresuješ za ovaj sport?
Sasvim slučajno 2018. godine tokom trajanja svetskog prvenstva u fudbalu moj partner Bogdan Marojević je video sponzorisan post teqball stranice kako prebacuju loptu reprezentacije Brazila i Belgije tokom svojih treninga. Ubrzo nakon nekih dvadesetak dana, izašao je post na Teqball stranici za turnir na Lupa Beachu u Budimpešti i tako je pokrenuta priča koja i dan danas traje. Mora se samo uzeti u obzir da smo mi tu već petnaest godina kroz tenis glavom (čija tradicija seže i do 35 godina u prošlost) gde smo najbolji u istoriji tog autentičnog novosadskog sporta sa bezbroj titula i mnogo oborenih rekorda.
Tekbol je još uvek nepoznanica, pa možeš li nam objasniti osnovna pravila?
Društvene mreže utiču na to da teqball prestane da bude nepoznanica, bar nečemu pozitivnom da doprinesu (smeh). Neka osnovna pravila su da se igra na stolu sličnih dimenzija za stoni tenis, ali sa zakrivljenim ivicama. Svaki put lopta se mora prebaciti drugim delom tela u toku jednog poena, takmičari ukupno imaju tri dodira, parovi moraju da razmene pas između sebe, dok u singlu može i iz prve da se vrati lopta. Igra se do 12 poena na dva dobijena seta, servis se menja na svaka 4 poena.
Ti si dvostruki svetski šampion u dublu sa saigračem Bogdanom Marojevićem. Međutim, kako je došlo do toga da to prvo zlato ne bude pod zastavom Srbije?
Kad smo ušli u sport, pre nas su tu bili ljudi iz Uba kojima je Nemanja Matić kupio sto. Oni su učestvovali na prvom svetskom prvenstvu u Budimpešti i osvojili su treće mesto. Nakon godinu dana, kada smo mi želeli da igramo i predstavljamo Srbiju, oni nisu želeli da naprave kvalifikacije i tražili su od nas da im platimo unapred određen iznos i 80% od nagrada. Zahvaljujući udruženju Crnogoraca iz Novog Sada koji su nas povezali sa fudbalskim savezom Crne Gore predstavljali smo tu zemlju i na kraju osvojili to svetsko prvenstvo. Kuriozitet je da smo se sastali upravo sa tim parom koji je nastupao za Srbiju i da smo ih pobedili u grupnoj fazi (gde su oni i završili učešće).
Koliko sam shvatio, svetska tekbol asocijacija (FITEQ) aktivno radi na tome da ovaj sport bude uvršten na OI u Los Anđelesu? Kakve su šanse za to? Pretpostavljam da bi ti medalja sa tog takmičenja bila ostvarenje sna.
U pravu si, a šanse su veoma velike! Nalazi se užem izboru pa ćemo videti. Ide im na ruku što je USA Teqball organizacija veoma razvijena i aktivno su uključeni u čitav proces. Inače, ukoliko se desi da se turnir održi na OI, igraće se na pesku, a mi smo tu favoriti. Nama bi to takmičenje predstavljalo još jedno novo dokazivanje, a eventualna medalja bi bila san. Iako se kaže jednom svetski prvak uvek svetski prvak, medalja sa OI ima najveći značaj.
Na koji način se pripremate za turnire? Pored samog treninga, vi morate da mislite i o finansijama, organizaciji puta, bukiranju hotela i slično?
Uh! Što bi jedan čovek rekao ovo je ukleta utrina! Svaki put pred neki turnir, apsolutno sve sami plaćamo, troškovi su enormni. Uvek se krpimo i gledamo najeftinije opcije jer su putovanja po Evropi i Severnoj Americi zaista skupa. Srećom pobeđujemo te delimično vratimo uložen novac, jer da nije tako pitanje je šta bi bilo. Generalno, celokupan sport u našoj državi je u teškoj situaciji izuzev dva kluba koji se ponašaju kao pijani milioneri.
Što se nas tiče, treniramo jako svakog dana koliko god možemo! Sad je i lepše vreme pa se trudimo da radimo što više na otvorenom jer se dobar deo turnira, pogotovo u Americi, održava napolju.
Kakva je tekbol organizacija u Srbiji? Šta bi trebalo uraditi da sve to bude na adekvatnom nivou?
Trebalo bi da čelni ljudi iz Olimpijskog komiteta Srbije i Ministarstva omladine i sporta imaju sluha za sportove u ekspanziji i da podrška bude mnogo veća. Jasno je da se ne možemo meriti sa fudbalom i košarkom, međutim, mora se obratiti pažnja i na takozvane manje sportove. Na kraju krajeva, eventualne medalje iz tih sportova na OI donele bi nam u konačnici i bolji plasman. Trenutno smo na margini iako je tekbol prihvaćen u preko sto zemalja u svetu.
Što se tiče organizacije, mislim da je neophodno uspostaviti jedan European tour kod nas kako bi domaći učesnici imali priliku da se oprobaju sa najboljim igračima na rang listi.
Da li osećaš da tekbol dobija na popularnosti kod nas?
Ne onoliko koliko bih ja želeo, barem u smislu broja ljudi koji se aktivno bavi ovim sportom na profesionalnom nivou. Inače, primećujem da nas ljudi prepoznaju i kad se pomene tekbol znaju za one momke sa Limana. Gradske čelnike u ovom trenutku mi preterano ne interesujemo, ali, lično, više mi prija kad mi sugrađani na ulici iskažu divljenje i zahvalnost za to kako predstavljamo našu zemlju, ali i naš grad. Uvek se trudim da napomenem kako smo potekli sa Štranda.
Osvajao si mnoštvo turnira i medalja. Da li postoji neki trofej ili pobeda koji se izdvaja u odnosu na druge?
Postoji nekoliko turnira koje bih izdvojio! Pesak mi je omiljena podloga te bih se osvrnuo na takmičenje u italijanskoj Ćerviji, gde sam u paru sa Bogdanom bio prvi, a u miksu sa Majom Umićević drugi. Što se rezultata tiče, turnir u poljskom Helmu bio je veoma uspešan za mene, jer sam osvojio trofeje u obe konkurencije, a naravno da mi je izuzetno draga i prva titula sa svetskog prvenstva 2018. godine u Remsu koja nas je uvela u sve ovo!
Postoji li neki par protiv kojeg gajite istinski rivalitet?
Adam Blazovics i Csaba Banyik iz Mađarske su naši večitii rivali! Svaki put kad stanem na teren protiv njih osećam verovatno isto ono što i Đokovic oseća protiv Nadala! Iako postoji dodatni pritisak, ujedno su mi ti mečevi i najlakši za igranje, jer nemamo šta da izgubimo. Tom duelu, kao i svakom drugom, pristupam maksimalno napaljen.
Mnoge fudbalske legende postali su ambasadori ovog sporta, da li ste imali priliku da upoznate neke od njih?
Da, bili su tu Ronaldinjo, Pujol, Pires i čitava plejada bivših fudbalera! Zaista je čast upoznati takve ljude! Inače, kada se za zakrivljenim stolom nađu najbolje rangirani tekbol igrači današnjice, to je na višestruko većem nivou nego kada pikaju ambasadori.
Da li ima nešto da ti se ne dopada u ovom sportu, osim reklama, naravno?
(smeh) Dve stvari koje bi nama najviše odgovarale su kada bi igračima bio dozvoljen samo jedan kontakt sa loptom, odnosno da je dozvoljeno da se svaki put napada glavom. Onda bismo tek imali ogromnu prednost. (smeh)
Bez šale, reklame su potpuno bespotrebne, sport je toliko napredovao da će u budućnosti teren na otvorenom biti veći i širi u odnosu na sadašnje dimenzije 16×12.
Kada nisi na turnirima, čime se baviš? Imaš li neke hobije?
Završio sam sociologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, time se ponosim, ali trenutno ne radim u struci. Što se tiče hobija, ophrvani smo podcastima, postoji mnogo zanimljivih ljudi koji imaju šta da kažu, pa volim da ih poslušam. Nažalost, ne stižem da čitam kao nekada; nadam se da će se to popraviti u skorijem periodu. Čak i filmove i serije slabo gledam u poslednje vreme.
Šta vas očekuje do kraja godine?
Najpre nas očekuje turnir u Majamiju, nakon toga vraćamo se u Evropu, tačnije u Napulj. Trebalo bi do kraja godine da učestvujemo na mnogim takmičenjima, nadam se i na Mediteranskim igrama u Alžiru. Naravno, na sve te turnire odlazimo sa najvišim ambicijama.
Slični članci:
- Dani urbane kulture: Hrvatski grafiteri Chez i Sarme oslikali fasadu Osnovne škole u Čačku
Dani urbane kulture: Hrvatski grafiteri Chez i Sarme oslikali fasadu Osnovne škole u Čačku
- Milina Trišić: Ljudi sa transrodnim iskustvom nisu frikovi
Milina Trišić: Ljudi sa transrodnim iskustvom nisu frikovi
- Dr Maja Milojević: Najzanimljivija nauka je ona koju možemo dovesti u vezu sa našom svakodnevnicom
Dr Maja Milojević: Najzanimljivija nauka je ona koju možemo dovesti u vezu sa našom svakodnevnicom
- Hej, mladi umetnici – naučite kako se prave igre – otvoren je novi ciklus Playing Narratives programa!
Hej, mladi umetnici – naučite kako se prave igre – otvoren je novi ciklus Playing Narratives programa!
- Prvi AI mural u Srbiji: U okviru Dana urbane kulture tri umetnice oslikale zid u Čačku
Prvi AI mural u Srbiji: U okviru Dana urbane kulture tri umetnice oslikale zid u Čačku
Lajkuj: