Da li imate preko 18 godina?

Kakva je hrana na fudbalskim stadionima

Autor:

Britanac Tom Silbi je inpirisan hranom koja se služi na stadionima u Velikoj Britaniji otvorio naloge na Twitteru i Instagramu u pokušaju da nađe odgovore na pitanje koja je najbolja, a koja najgora stadionska hrana. Njegov profil Footy Scran je izuzetno popularan i inspirisao je ljude širom sveta da mu šalju hranu koju jedu dok gledaju fudbal. 

Ovaj mladić je nalog otvorio iz čiste dosade, u vreme zaključavanja zbog korona virusa. U početku nije bio toliko popularan, ali kada se publika vratila na stadione, broj pratilaca je počeo da raste, posebno na Twitteru.

Ovo je nalog na kojem se ne objavljuje hrana koja se služi samo stadionima na ostrvu. Fotografije šalju ljudi iz svih delova sveta – od Novog Zelanda do Farskih ostrva i od Tanzanije do Kanade. Čak su tu i fotografije sa utakmica američkog fudbala, bejzbola, australijskog fudbala…

Silbijeva namera je zapravo da promoviše i hvali klubove koji razmišljaju van okvira i isporučuju kvalitetnu hranu za svoje lojalne i gladne navijače, bez obzira da li su na dnu ili vrhu ligaške lestvice na ostrvu. Međutim, kao navijaču Vulverhemptona, koji redovno ide na utakmice, jasno mu je koliko hrana na stadionima može biti loša i skupa.

Ipak, ma koliko da je hrana skupa i loša, publika koja je navikla da ide na stadione je kupuje.

Poznato je da se britanska kuhinja, makar ona tradicionalna, ne korira baš najbolje. Britanci generalno ne obraćaju previše pažnje na formu i sadržaj obroka. Riba sa krompirićima, tradicionalne pite i pasulj uz gotovo sva jela je ono što tradicionalno vezujemo za ostrvsku kuhinju. To se, naravno, odražava i na hranu koja se može kupiti na stadionima.

Ipak hrana sa stadiona pokazuje da se klubovi trude da ponude nešto drugačije i jestivije. I to ne samo u Engleskoj, gde je ponuda odavno prevazišla tradicionalna jela, već i na drugim stadionima. Tako klubovi publici koja je došla i želi da potroši novac na hranu i piće nude i jela izvan kategorije tradicionalnih, pre svega ona koja dolaze iz azijske kuhinje, uz već tradicionalnu ponudu sendviča, roštilja ili burgera. Na stadionu se može pojesti i pristojna poslastica.

Ono gde se retko greši to je kombinacija kobasica i piva. Tu nema previše filozofije, važno je da meso bude ok, da se kobasica ne prepeče i da ne platite previše.

Kao što smo več rekli, popularnost se brzo proširila sa Velike Britanije na ostatak sveta, tako da su pored evropskih stadiona tu i oni u SAD, Kanadi, Brazilu, Tajlandu, Indoneziji…. Ipak najegzotičniji dolazi iz Tanzanije.

Sa ovdašnjih terena imamo jednu objavu i to sa utakmice kvalifikacije sa Ligu konferencija između Veleža i Hamruna koja je odigrana na sarajevskoj Grbavici.

Možda i ovaj nalog inspiriše neke ovdašnje klubove da se, pored kikirikija, semenki i bajatih kokica, služi i neka konkretnija hrana. Do tada jedan post iz Australije, gde se u fudbalu uživa uz ćevape. Ovo više deluje kao neki restoran u blizini terena, ali kod nas na stadionima bi mogli ćevapi u lepinji i da se uživa u fudbalu. Doduše bez piva, jer je zakon takav.

 

 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: