U nedelju, 5. oktobra“ GoPro, najprepoznatljiviji brend na tržištu malih, ali moćnih kamera predstavio je tri nove kamere.
Ovaj tekst nema funkciju opisa uređaja u tradicionalnom smislu, već je u pitanju nekoliko opservacija o trenutnom stanju na ovom tržištu, koje mogu da se koriste na najrazličitije moguće načine i koje u proteklih par godina menjaju način na koji gledamo na snimanje video sadržaja.
Za početak hajde na kratko da se podsetimo kako je GoPro nastao. Priča je vrlo internet-bajkovita – osnivač kompanije, Nick Woodman je bukvalno surfer koji je želeo da snimi sebe i svoje ortake dok su na talasima, ali nije imao para za waterproof sisteme sa ozbiljnijim kamerama koji su koštali jako mnogo u to vreme. #sadstory
Prvi proizvod koji je napravio je sistem za vezivanje kamere za grudi onog ko je nosi, a odmah nakon toga je napravio waterproof kućište za jeftin 35mm foto apart na film. Pričamo o sredini prve decenije dvehiljaditih, dakle o vremenu kad broadband postaje standard, video chat je dostupan velikom broju ljudi, a web kamere postaju ogromno tržište za sebe. Koristeći brz napredak relativno jeftine, odnosno sve jeftinije tehnologije, Woodman je sa svojom kompanijom nastavio da deluje u istoj sferi, pa je u jednostavne web kamere pakovao u još jednostavnija kućišta i praktično u svakoj novoj inkarnaciji (bilo ih je sigurno preko 10 do sada) dodavao nove opcije jer je tehnologija rapidno napredovala. Otprilike 10 godina kasnije postao je i milijarder; njegovih 51% udela u kompaniji se danas procenjuje na preko 1.5 milijarde dolara.
Danas su njihove kamere prepune fenomenalnih karakteristika i vidimo ih u upotrebi na bezbroj načina od kojih mnogi nisu ni padali na pamet onima koji su ih napravili.
Za neupućene – aktuelni modeli imaju WiFi, kontrolišu se preko smartphone aplikacije, senzori daju kvalitenu sliku, procesori su dovoljno brzi da obrade veliki broj sličica pa je slowmotion jako atraktivan, kače ih na dronove, nose pod vodom, drže na glavi i svuda po telu… Ukratko, GoPro je toliko zabavan i toliko osposobljen da su počeli da ga kupuju svi.
Upravo tu stiženo do ključnog detalja za šire razumevanje onoga što je prethodilo ovom “osveženju” modela koje imaju u ponudi. Naime, tri meseca pre poslednjeg saopštenja u kom su najavili tri nove kamere, kompaniji se pridružio bivši direktor business developmenta iz Microsofta koji je na kratko radio na istoj poziciji i u Skype-u. Šta je njegov cilj? Jednostavno – kompanija GoPro je ozbiljno zauzela svoju poziciju na samom vrhu tržišta i sada je došlo vreme da se ona direktno monetizuje. S obzirom da im u poslednjih godinu dana nije baš išlo najsjajnije u finansijskom smislu, ponajviše zbog konkurencije, potrebno je bilo proizvod okrenuti širokim narodnim masama.
Kameru više ne marketiraju kao superkul stvar za ekstremne sportiste, već kao obavezan gadget za svakoga ko ume da “uživa u životu” (punchline promotivnog videa koji najavljuje HERO4 je “The adventure of life”). A budući da im je brend postao toliko prepoznatljiv i popularan, smelo su podigli cenu najskupljeg modela na čak 500 dolara što je najviše do sada. Tome naravno savršeno odgovara činjenica da je u proteklim godinama GoPro razvio odličnu mrežu distributera – pa se danas može kupiti u svakoj sportskoj radnji, na aerodromima, surf/board/bike shopovima, knjižarama, itd. – što ide u prilog njihovoj viziji – “capture your world” – u prevodu – “GoPro za svakoga!”
Geektalk
Nešto više o samim kamerama – s obzirom da se detaljne specifikacije mogu izguglati za sekund, spomenuo bih samo par karakteristika. Model “Black” snima 4K/30fps ali i 1080/120fps između ostalog. Šteta je što nema moda sa 240fps, barem u 720p, pošto sam siguran da je hardver u mogućnosti da tako nešto obradi. Vrlo je moguće da će firmware update doneti i tu mogućnost. Osim toga, za mene veliko razočarenje obzirom na cenu – ovaj model nema LCD, iako Silver kao jeftiniji model ima, ali nema gomilu drugih opcija. Upravo ta informacija me najviše zbunila – obično je “black” model (u svakoj inkarnaciji do sada) bio njihov flagship, dakle kamera sa najviše opcija, softverskih i hardverskih. Ovoga puta black model zaista donosi neke impresivne karakteristike, ali su možda najvažniju stvar – LCD ekran (koji mnooogo pomaže u navigaciji kroz jako komplikovane menije) izostavili na najskupljem modelu a ugradili ga na jeftiniji, “silver”.
O ostalim performansama na žalost ne znam iz prve ruke, ali bih definitivno voleo da ima dobre low light karakteristike (nešto što prethodnim verzijama nije baš bila najjača strana), da ima “flat” profil slike pogodan za kolor korekciju, da ima veći dinamički opseg (zbog širokog objektiva i često ogromnog dinamičkog opsega scene koja se snima). Što se tiče kvaliteta slike – sudeći po par testova koje sam video – 4K nije baš najsjajniji – mali senzor, ogromna rezolucija, a relativno mali bitrate (60mbit/s u proseku) donose sve ono što generalno ne bismo voleli da vidimo na slici – compression artifacts, aliasing, moire, banding.. Običnom korisniku to neće smetati, ali će ozbiljnim snimateljima predstavljati problem. Zašto? Zato što 4K rezolucija u realnosti i u marketingu imaju očigledno potpuno drugačiju funkciju. U propagandi je to jedan od najvećih selling pointa – i dalje smo u trci za pikselima, više je bolje, i 4K je definitivno nešto što već nekoliko meseci sve češće viđamo kao najistaknutiju karakteristiku u prilično niskim klasama uređaja (bilo da je u pitanju telefon, dslr, kompaktna kamera ili nešto treće). Ono što je realnost je da 99% ljudi nema uređaj koji je u mogućnosti da prikaže 4K video u svojoj originalnoj rezoluciji (televizor, monitor, ajped, bilo koji ekran) pa ga najčešće gledamo u 1080p (ili manje). Tako da praktično kupujete 4K kameru ali nemate gde da gledate 4K materijal. Međutim, ono za šta je 4K u realnosti jako koristan je mogućnost da budete fleksibilniji sa materijalom koji snimate – bilo da se radi o softverskoj stabilizaciji (4K nudi mnogo više “mesa” za efikasno smirivanje drhtavih kadrova) ili rekadriranju u postu.
Ipak, meni lično najzanimljiviji je treći model pored pomenute Black i Silver edicije – GoPro HERO – jeftina verzija – praktično stari HERO2 ali u novom pakovanju i sa prilično atraktivnom cenom od 130$. Kamera je “permanently sealed”, ima 1080p30 i 720p60 modove i vrlo skroman burst mode, ali su ove karakteristike sasvim dovoljne za njenu glavnu namenu – da ih imaš gomilu, da ne brineš ako se neka polomi/izgubi/pokvari i da stvarno iskoristiš svoj kreativni potencijal najviše što možeš – smišljajući načine na koji ćeš da koristiš nekoliko ovakvih kamera.
Sve ovo je dosta važan dokaz da kompanija jako dobro osluškuje tržište i koristi to znanje da konstantno bude lider – ali i da je spremna da ponudi jako dobar bang for the buck.
Primera radi, zamislimo sistem koji bi se recimo sastojao od 2 ozbiljnije kamere (HERO4 Black i Silver recimo), 3-4 jeftinija modela (HERO) i par dodataka u vidu glidecamova, slidera, pa možda čak i nekog jeftinijeg drona. To je vrlo ozbiljan sistem koji se može koristititi u profesionalne svrhe na bezbroj načina i koji nudi potpuno drugačiji pogled na filmmaking. A cena mu je i dalje ispod cene ozbiljnog DSLR-a i pristojnog seta objektiva. Ne želim direktno da poredim jer su stvari de facto neuporedive, ali samo pravim paralelu između dva potpuno drugačija pristupa koje može da ima neko ko tek počinje ozbiljno da se bavi snimateljskim radom.
Zbog svega pomenutog mislim da uzbudljivo vreme tek dolazi jer će čipovi postati sve jeftiniji i moćniji, procesori sve brži a memorija sve veća. Onda možemo da se fokusiramo na bolju optiku u manjem pakovanju, bolje high-ISO performanse, optičku stabilizaciju slike (bolji smartphone-ovi je već imaju), eventualno snimanje u RAW, i neke druge detalje koji će nastaviti rapidan razvoj industrije.
To upravo i ono što je najuzbudljivije kod GoPro-a: od kako su nastali oni prave rešenja koja su uvek malo ispred svog vremena i na taj način uspevaju da od nečega što je vrlo uska i marginalna niša razviju ogromno tržište i da na njemu budu prvi i najbolji. Napravili su svoj teren, dali ljudima alat koji mogu da priušte i dali im način da snime stvari koje ranije nisu mogle biti snimljene, pogotvo ne u “kućnoj” radinosti. Nešto slično su uradili i pametni ljudi iz Tesla Motorsa pre samo par meseci, na drugom planu.
Mislim da treba da budemo jako srećni jer je tehnologija sve jeftinija i napreduje ogromnom brzinom, jer se menjaju pravila igre, jer se menja pogled na filmsku branšu… Fun times ahead!
Tagovi:
Slični članci:
- Twitter fiction – književnost od 140 karaktera
Twitter fiction – književnost od 140 karaktera
Hoće li nas iznenaditi ako jednog dana Nobelovu nagradu za književnost dobije neki, recimo, uticajan tviteraš ili tviterašica?
- Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Film "Houston, imamo problem" kroz priču o usponu i padu nepostojećeg Titovog svemirskog programa govori o rođenju i smrti jugoslovenske modernizacije.
- Zlatna viljuška – Od Barbarose do mokaćina
Zlatna viljuška – Od Barbarose do mokaćina
Kako smo za 8 vekova od nadmoćnog kulinarskog trijumfa nad ubogom sirotinjom sa zapada došli do teške krize gastronomskog identiteta i nacije koja se oduševljava neutralnom pavlakom i mafinom.
- Squid Game – ogledalo današnjeg društva
Squid Game – ogledalo današnjeg društva
Upečatljiva vizuelna estetika, likovi sa kojima možete da se poistovetite i uznemirujuća studija ljudske prirode privukle su milione gledalaca.
Lajkuj: