Da li imate preko 18 godina?

Fragmenti #2: Bor

Umesto razglednica predstavljamo vam pejzaže i prizore naseljenih mesta, manje poznatih toponima, divlje prirode, glavnih ulica i sporednih puteva po Srbiji. Druga foto-tura vodi vas ka kopovima i rudnicima.

U godini u kojoj iznova razmatramo značenje reči ‘turista’
(i preispitujemo zašto putovanje vezujemo samo za inostranstvo) odjednom mahnito pregledamo ponudu vikendica i hotela misleći o svom neposrednom okruženju kao o prostoru koji bi (konačno) trebalo podrobno istražiti. Kroz fotografije Nemanje Kneževića predstavljamo vam rasterećen pogled, lišen mitologizacije i estetizacije, a usmeren na mesta koja se do sada možda još uvek nisu našla na vašoj mapi. A i ukoliko jesu, ovo je drugačiji način da ih na kratko virtuelno posetite.

Bor je rudarski i industrijski grad sa oko 30.000 stanovnika, a sedište je Borskog okruga u istočnoj Srbiji. Bor se kao naselje prvi put pominje u 18. veku. Po podacima iz 1844. bilo je 58 kuća i 230 stanovnika. Češki inženjer Franjo Šistek, tražeći zlato za beogradskog bogataša Đorđa Vajferta, ovde je otkrio rudu bakra, te je 1903. godine otpočela eksploatacija bakra u Borskom rudniku i samim tim brži razvoj grada. Vlasništvo nad Borskim rudnikom u periodu od 1903. do 1940. godine držao je francuski kapital. Nemci su postali vlasnici Borskog rudnika 4. februara 1941. godine, a oslobođen je na jesen 1944. godine. Status grada Bor je dobio maja 1947. godine kada je imao oko 8.000 stanovnika. Završetkom Rudnika bakra u Majdanpeku i njegovom integracijom sa Borskim rudnikom, nastao je 1961. godine Rudarsko–topioničarski basen Bor – RTB Bor*.

Šezdesetih godina grad Bor se ubrzano razvijao, u pogledu infrastrukture i industrije: pored razvvoja rudnika grade se stanovi, pruge, putevi. Ljudi dolaze u potrazi za poslom, formiraju porodice koje zatim čine naselja, sve veća, budući da je priliv radne snage bio u stalnom porastu. Bor tako prirodno postaje zdravstveni i kulturni centar Istočne Srbije, ali i obrazovni: prva visokoškolska institucija u gradu, Rudarsko metalurški fakultet, počeo je sa radom 1961. godine. Izgrađena je topionica kapaciteta od 140 hiljada tona bakra godišnje, a potom je usledila i akumulacija veštačkog jezera. RTB Bor imao je više od dve desetine hiljada zaposlenih, dok je ekonomski vrhunac doživeo 80ih. Deceniju kasnije, sa raspadom SFRJ, kombinat bakra nalazi se u nezavidnoj finasijskoj situaciji u kojoj je, zbog velikog značaja za region, preživljavao usled brojnih olakšica od strane države. Krajem 2018. godine RTB Bor je zvanično prešao u ruke većinskog vlasnika “Ciđina” iz Kine, odakle se doseljava i veliki broj radnika. Ovo je promenilo grad na neslućene načine, dok je najneobičnija i najstuptilnija promena: svuda se čuje drugi, daleki jezik. 

Odlazak u Bor nikome nije sasvim usput: ovo je grad u koji se ide sa namerom. Smešten u samom istočnom ćošku zemlje, ovaj prostor koji se razvijao oko rudnika i dalje ima sve karakteristike izrazito urbanog mesta: visoke solitere jarkih boja, muzej, nekoliko različitih srednjih škola i gimnaziju, fakultet; vrvi od ljudi i dece. Zato je, verovatno, bio odabran kao lokacija za nekoliko domaćih dugometražnih filmova u protekle dve decenije: dijalektika između radnika i rupe u koju svakodnevno ulaze, između odrastanja i izvesne industrijske budućnosti. Na drugi pogled, oronuli prozračni mlečni restoran u samom centru i pogled u ambis kopa na kraju ulice nose sa sobom dozu nostalgije u šetnji ovim prostorom. Nekoliko zatvorenih prodavnica, nekada očigledno namenjenih komšiluku, sasvim prikladno i nimalo megalomanski. Biblioteka na nekoliko spratova u koju neprestano neko ulazi i pozajmljuje; u njoj, na stepeništu i na dečijem odeljenju, neverovatno dizajnirani socijalistički lusteri. Mali spomenici, koji više i ne sijaju tako snažno. Robna kuća Beograd, čija crvena boja se polako i nežno spira do neprepoznatljivosti.

Nešto dalje od samog grada nalazi se i Borsko jezero sa jednim renoviranim, velikim hotelom  u čijem suterenu se i dalje proteže bilijar sala, dok prostrana terasa podseća na neko drugo vreme, sa razglednica. Takav hotel ima privilegiju da nosi jednostavno ime: Jezero (poput onog na Perućcu, sa druge strane mape). Drugi, nešto manji hotel, nalazi se zaklonjen od šetališta i propada u senci drveća, zahvaćen korovom. Vikendice, kuće za odmor i prikolice čekaju na obronicma obale, a na putu do jezera, iz pravca Bora, nalazi se Brestovačka banja, naizgled kratki predah u prošlost.

Bor je industrijski grad, u to nema sumnje, a o tome svedoči sam vazduh, kao što svedoči istorijat svih porodica koje su u njemu odrastale. Ali Bor je i grad u kom bioskop sa impozantnom salom i dalje radi: bioskop “Zvezda” (čak drugi po redu otvoren) čiji enterijer je poput izleta u nepoznato doba roditeljskih sastanaka ispred i iza šanka, pre i posle projekcije. 622 kožna sedišta i dalje čekaju filmove. U funkciji je i šahovski klub, a skejteri nehajno prolaze ulicom. To nije malo.

*Informacije su uzete sa zvaničnog sajta grada Bora. Ukoliko vas zanimaju stare fotografije grada Bora, pisali smo i o arhivi koja je dostupna onlajn zahvaljujući već pomenutoj biblioteci. Fotografije u ovom tekstu nastale su 2017. godine. 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: