Finale: napad na Vembli – fudbal se nije vratio kući
Netfliksov dokumentarac jasno govori o nespremnosti engleskih vlasti da se suoče sa hiljadama navijača koji su pokušali bez karata da uđu na finale EURA 2020.
Posle 55 godina čekanja navijači Engleske su se nadali de će njihova reprezentacija osvojiti trofej. Da će se „fudbal vratiti kući“. Zbog pandemije, kao što je poznato, Evropsko prvenstvo 2020. odigrano je godinu dana kasnije. Finale ovog panevropskog EURA na Vembliju odigrali su Italija i Engleska i na penale su slavili „Azuri“.
Dokumentarni film „Finale: napad na Vembli“ (The Final: Attack on Wembley) počinje snimkom legendarnog londonskog stadiona i najavom velikog finala koje su Engleska i Italija odigrale 11. jula 2021. Nekoliko miliona Engleza se tog jutra probudilo sa željom da njihova reprezentacija prvi put osvoji kontinentalni šampionat. Zapravo od 1966, kada je na istom mestu osvojila Svetsko prvenstvo, Engleska nije igrala nijedno finale.
Nižu se izjave ljudi različitih godina, društvenog statusa, vere i boje kože koji govore da je vreme da Engleska osvoji titulu. Da veruju u mladu i talentovanu generaciju. I da je došlo vreme da se fudbal vrati kući.
„Ovo je pozivnica za najbolju žurku u tvom životu“, kaže na početku dokumentarca novinarka Ema Saunders koja je nedeljama izveštavala iz kampa engleske reprezentacije. Međutim ono što je trebalo da bude slavljenička žurka pretvorilo se u noćnu moru. I na terenu Vemblija. I u pabovima i domovima Engleza. Ali ono što je za ovu priču ključno u neposrednoj okolini legendarnog stadiona.
Na hiljade navijača već je se od jutarnjih sati okupljalo prostor oko Vemblija. Već oko podneva ih je bilo previše, uz velike količine alkohola i droge. Neki od aktera ovog dokumentarca svedoče da nisu želeli da sede kod kuće, već su svesno došli na veliku žurku kod stadiona na koju su, oni koji su pristizali, pozivali preko društvenih mreža. Neku su želeli da dođu i plate 2.000 funti za kartu. Drugi su imali ulaznice i želeli su da na vreme zauzmu mesto na stadionu. I da se osećaju sigurno.
Dokumentarac je kombinacija televizijskih snimaka i reportaža, klipova i objava na društvenim mrežama i svedočenja onih koji su tog dana bili na Vembliju kao navijači, reporteri, obezbeđenje i ljudi zaduženi da sve protekne u najboljem redu.
Jedini uvid koji dobijamo za ovakvo ponašanje je od dvojice aktera koji kažu da su ljudima posle „zaključavanja“ za vreme pandemije nedostajali ovakvi događaji i okupljanja. Ali se ta želja za zajedništvom, druženjem i slavljem pretvorila u sveopšti haos. U čist vandalizam.
S druge strane nespremnost odgovornih predstavnika lokalne samouprave i policije da može doći do ovakvog scenarija vidimo kroz izjave koje svedoče da su oni zapravo očekivali da će se Englezi okupljati u centru grada, gde su to radili sve to finalne utakmice, a ne oko Vemblija.
Kapacitet stadiona zbog Kovid mera bio je smanjen za trećinu, tako da je umesto 90.000 na Vembliju moglo da bude oko 60.000 ljudi. Međutim nekoliko hiljada njih uspelo je da probije ogradu i uđe najpre u zonu oko stadiona, a potom i da probije kapije i uđe na same tribine.
Ovo je, a to je ono što u filmu nije dovoljno obrađeno, pokazalo manjkavost trome administracije koja nije unapred predvidela okupljanje oko Vemblija, tako da su policijske snage kasnile. Dosta zabrinjavajuće za naciju koja je u prošlosti doživela tragediju na stadionu Hilsborou.
Film se osvrće na još jednu temu koja eksplodirala nakon završetka utakmice – rasizam. U penal seriji tri poslednja udarca sa bele tačke nisu iskoristili tamnoputi engleski reprezentativci. I nisu samo oni bili meta groznih rasističkih napisa na društvenim mrežama i ispada, o čemu govore i sagovornici u filmu.
Paradoksalno zvuči ali srećna okolnost za organizatore na kraju ove utakmice je poraz Engleske, jer je pitanje kako bi sprečili na hiljade pijanih i drogiranih navijača da ne uđu na stadion… Tako da svi oni koji su ovih dana pisali o srpskim navijačima i huliganizmu najpre treba da pogledaju ovaj dokumentarac. Da pogledaju u sopstveno dvorište. I da sagledaju probleme u vlastitom društvu. Možda će nešto naučiti!
Slični članci:
- Squid Game – ogledalo današnjeg društva
Squid Game – ogledalo današnjeg društva
Upečatljiva vizuelna estetika, likovi sa kojima možete da se poistovetite i uznemirujuća studija ljudske prirode privukle su milione gledalaca.
- Zorannah: Life&Style ili pretčitanje romana Vanilla Sky
Zorannah: Life&Style ili pretčitanje romana Vanilla Sky
Podsetimo se šta je bilo sa prvom knjigom blogerke Zorane Jovanović.
- Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Klub ljubitelja Milivoja Jugina
Film "Houston, imamo problem" kroz priču o usponu i padu nepostojećeg Titovog svemirskog programa govori o rođenju i smrti jugoslovenske modernizacije.
- Zlatna viljuška – Od Barbarose do mokaćina
Zlatna viljuška – Od Barbarose do mokaćina
Kako smo za 8 vekova od nadmoćnog kulinarskog trijumfa nad ubogom sirotinjom sa zapada došli do teške krize gastronomskog identiteta i nacije koja se oduševljava neutralnom pavlakom i mafinom.
Lajkuj: