Da li imate preko 18 godina?

Ona me blokira

Zašto bi trebalo da blokiraš reklame i ko će to da plati

U toku je oružani sukob velikih razmera u kojem se ne biraju sredstva. Upoznaj se sa tim ko (Apple) koga (Google) napada, postani ratni profiter i nauči kako da isključiš reklame dok na Youtube-u gledaš plejlistu Dragane Mirković Lane Del Ray.

Može da me muči, da me voli, da me moli,

odseče vene, ona mene blokira, ona me blokira.

Ovim rečima Baki B3 je te zlehude 1999. godine u pesmi Blokada nacrtao kroki jedne disfunkcionalne i po svemu sudeći patološke veze, između imaginarne nje i, mogućeg, autobiografskog njega. Slučajnost ili ne, tek tih dana dva su golobrada momčića, tovariš Brin i bro Page, rešila da svoju fakultetsku razbibrigu registruju kao prvi stalni posao. Stajali su na tom šalteru kalifornijskog APR-a – u rubrici ime firme Sergej je napisao Google – i skovali plan kako će na snazi svog superiornog algoritma pretrage izgraditi imperiju koja 99% svojih prihoda bazira na serviranju oglasa. Nešto više od 15 godina prošlo je od tada a Bakijevi stihovi najbolji su libreto za žalosnu priču o odnosu običnog internet korisnika i oglašivačke nomenklature sastavljenje od ešalona raznoraznih marketinških univerzalnih vojnika.

Da se upoznamo prvo sa likovima ove drame: Tragikomični protagonista broj jedan smo ti, i ja, i sve one lutajuće duše koje žele besplatni sadržaj na internetu (da ne kažem, da prostite, content) bez obzira na to da li su u pitanju pornografija, fotografije mačaka, snimak Kristijana koji objašnjava gde je prvi put povredio čoveka nožem ili nešto kinky poput čitanja naučnih radova. Svi smo ozbiljno navučeni na besplatni sadržaj.

beforeafter-baneri-animirano

Ulogu broj dva zadužuje kreator sadržaja. Razume se da je on u isto vreme i heroj br. 1 ali njegova primarna funkcija je kreiranje sadržaja. Ona ili on stvaraju robu koja svoju distribuciju ima kroz internet kao kanal. Na prvu loptu ovde nam na pamet padaju pisci, novinari Kurira, ali u današnje vreme to su i filmadžije, muzičari, edukatori, nastavnici, Zorannah, Agape, poljoprivrednci, Mjehur ubica, programeri… Održivost veze između prvih i drugih omogućava (najčešće) iznajmljivanje reklamnog prostora. Mi tolerišemo, u manjoj ili većoj meri, reklame zato što nam je jasno da od toga žive i stvaraju oni čiji rad cenimo.

I tu dolazimo do anti-heroja br 3. To su ljudi koji se bave održavanjem i razvijanjem sistema koji plasira reklame. Ovo je heterogena skupina ljudi i korporacija a sačinjavaju je medijski poslenici, marketinški gurui i predstavnici najkrupnijeg kapitala.

Vreme naše melodrame počinje u prvoj polovini 90ih godina kada je rođen baner. Čim su videli Sandru Bullock kako dominira u Mreži prekaljenim vukovima oglašavanja bilo je jasno da se na sajtovima nalaze hektari neparcelisanog reklamnog prostora. Pronicljivijima među njima “javilo” se već tada da su klasični kanali reklamiranja ćorsokaci i da će se globalne bitke na svetskim tržištima u najvećoj meri odvijati u sajber spejsu. Valja se podsetiti da u tom trenutku ne postoje ni Google, Amazon, a kamoli Facebook, PayPal i ostali rodonačelnici internet poslovanja te da su smele izjave o eksploziji interneta često dočekivane sa podsmehom od strane mnogih. Hotwire je po legendi ’94. godine prvi na svetu prodao reklamni baner na svom sajtu IBM-u čime smo i zvanično ušli u jednu roler koster vožnju koja se trenutno nalazi pred ozbiljnom rampom. Već tada je bilo jasno da ovaj odnos između naša 3 lika može biti veoma teskoban, te je već 1994. godine kreiran i prvi software, plug-in za Netscape, koji je blokirao banere i trepćući tekst. U tom praistorijskom dobu interneta nije bilo realno očekivati masovno usvajanje ovakvih softverskih rešenja zato što su korisnici bili daleko konzervativniji u vezi sa preuzimanjem aplikacija sa interneta pa je marketinška industrija nastavila da gazi ka novim pobedama bez bojazni.

Ove pobede po pravilu dolazile su uz teške civilne žrtve za nas korisnike. Klasični baneri, bili oni animirani ili ne, izgubili su posle određenog vremena na svojoj ubojitosti pa se kod korisnika razvilo baner slepilo. Imajući u vidu da je izdavačka industrija banere uglavnom pozicionirala na ista mesta, korisnici su podsvesno u svom umu locirali ta mesta pa su i navikli da ih ne registruju. Marketinški stratezi su problem pokušali da reše izumima kao što su pop-up baneri. Ova pojava je svojom iritantnošću neuobičajeno brzo ujedinila korisnike i proizvođače browsera tako da je praktično svaki browser uskoro raspolgao manje ili više uspešnim pop-up blokerom.

beforeafter-spam-1260px

Pucali su i dalje iz svojih veliko-kalibarskih oružja: expanding baneri koji metastaziraju na pola ekrana; pozadinski zid koji i ono malo bednog sadržaja stiska među drečavo obojena, neonom osvetljena ženska tela; i na kraju atomska bomba, najubojitije oružje sa intenzivnim dejstvom i velikom stopom smrtnosti – full screen ad, koji ima video, i čiji zvuk je po defaultu uključen. Jasna stvar, ova đavolska naprava koristi se za svaki članak, mimi-oro-trojka-video, vest ili bilo šta drugo gde očekujemo više desetina hiljada pregleda.

Ali ako mene pitate rat je objavljen u Jerusalimu interneta, riznici savremene ljudske duhovonsti, agresivnom kampanjom reklamiranja na Youtube-u!

Kucnuo je trenutak da potlačena zajednica uzvrati udarac. Na cenu stupaju ad-blockeri nove generacije. Za svaki relevantni browser možete skinuti aplikaciju koji će automagično isključiti 99% svih reklama na većini sajtova. Operacija je relativno jednostavna zahvaljujući činjenici da ogromnu većinu ovih oglasa diluje Google kroz svoju mrežu servisa. U stvarnosti svaki sajt koji želi da prikazuje reklame alocira deo strane koje ustupi Google-u tako što napiše nekoliko linija koda koje omogućavaju da se na tom mestu prikazuju reklame. Ad-blocker upravo traži to isto parče koda i blokira taj sadržaj tako da se reklama ne vidi. Opstaju isključivo reklame koje su kreirane tako da imitiraju “autentični” sadržaj, razne vrste sponzorisanih postova (Facebook + Twitter included).

Ovih dana u ovu rovovsku bitku uključio se Apple koji je ponudio svoju džebanu pristalicama blokiranja. Od verzije iOS-a broj 9 developerima je omogućeno da objavljuju aplikacije koje blokiraju reklame na browserima. Rečeno – učinjeno, na appstore-u je izdžikljalo nekoliko rešenja koja veoma efikasno pleve marketinški korov. I dok je kod desktopa rešenje prevashodno estetsko – duhovnog tipa, na mobilnim platformama reperkusije idu mnogo dalje. Uprkos razvoju mreže i telefona, sajtovi na mobilnim telefonima i dalje imaju imperativ jednostavnosti i ekonomičnosti tako da dodatna simplifikacija u vidu odbacivanja veoma često kabastih reklamnih jedinica ima veoma blagotvorno dejstvo, zato što korisnik preuzima daleko manje podataka, što zauzvrat može značiti daleko manji mesečni račun. Drugim rečima Apple-ov reklamocid će u istoj meri pogoditi i mobilne operatere koji trenutno profitiraju na uvećanom saobraćaju. Apple-ova mantra je neprestana briga za to da korisnik ima ultimativno korisničko iskustvo; ali nemojmo se zavaravati, ovim potezom su lupili dandaru Google-u i potencijalno ga lišili ozbiljnog izvora prihoda. Ilustracije radi, aplikacija Peace je u svom kratkom dvodnevnom životu postala najpopularnija plaćena aplikacija (nešto više o tome kasnije). Dakle trenutna situacija je takva da korisnici plaćaju Apple-u da Google ne bi zarađivao pare – win win situacija za #TeamApple. Ono što je sigurno – ni Google neće sedeti skrštenih ruku, pa možemo očekivati nadmudrivanje njegove armije hakera sa ljudima koji razvijaju ad-blokere, a moguće je, i neku drugu vrstu zavrtanja ruku svojim arhineprijateljima (ne zaboravimo da i Google poseduje ozbiljan kapacitet u ovim informatičkim srednjoškolskim tučama).

Ako smo razjasnili šta su izazovi za ove kabadahije, valjalo bi videti kako će iz ovog događanja naroda izaći oni koji i dalje nameravaju da žive od oglašavanja, kao i mi ostali koji samo želimo da nas puste da uživamo u smešnim klipovima.

Medijske kuće, male i velike, društvene mreže, i svi ostali internet subjekti koji apanažu primaju u oglasnim jedinicama, moraće, čini se, da budu kreativni u izmišljanju novih oglašivačkih formi. Niko nije naivan da pomisli kako će baš 100% svih banera biti izblokirano, ali je izvesno da ćemo se teško vratiti u Eldorado u kojem smo do juče bili. Marketing menadžeri će morati da smisle neki kreativniji način prodaje osim pravljenja prezentacija sa cenama banera uz podatke sa google analitiksa. Možemo da očekujemo mnogo nežnije mešanje sponzorisanog i editorskog kontenta u kojem korisnik (idealno) neće znati gde prestaje autorski članak a gde počinje plaćeni oglas. U takvom razvoju događaja teško da će biti rešenja koja će moći da se fotokopiraju – svaki biznis će morati dobrano da se pomuči ne bi li ponudio relevantnu robu na tržište.

A mi ostali youtuberi, pornhaberi, tinderaši možemo se, za trenutak, prepustiti ovom slatkom narkotiku, kojeg ćemo se teško okanuti jer nas radi to što kapitalističkim moćnicima izbijamo pare iz džepa gledajući KCN Sport bez reklama. Povrh svega imamo način da kažemo Odjebite tom udruženom smaračkom poduhvatu koji špijunira naše navike bez prethodnog jasnog dogovora da li je to ok (i još te rezultate prodaju kojekakvim biznismenima koji svoje targetirane oglase sačmarom ispaljuje u naše lice). Dokle god se ova nakaradna politika ne promeni nemam baš mnogo razumevanja za izvesne finansijske gubitke koje trpe svi uključeni u distribuciju kapitala.

Što nas sve dovodi do škakljivog dela ove priče. Jasno je da vam neće biti baš mnogo žao ako solde izbijete iz paypal džepa VevoRianna ali je pitanje da li ćete biti podjednako stenovitog srca ako se umanje prihodi vašeg omiljenog blogera, novinara, fotografa, video artista, pa oni ostanu bez posla, a vi budete primorani da konzumirate splačine finansirane od strane velikih igrača.

Svi blokeraši će kriknuti da ste i sa blokerom i dalje vi in charge šta ćete blokirati ali teško je verovati da bilo ko koristi svoj bloker u nekom drugom modu osim u kill-em-all podešavanju. Postavlja se, dakle, pitanje da li je moguće napraviti neki inteligentniji sistem koji će uvažiti vaše potrošačke preferencijale i prepoznati vaše omiljene autore te odblokirati reklame na njihovim virtuelnim nekretninama. Baš ovde je Marco Arment, kreator gore pomenute aplikacije Peace i jedan od protojereja savremene aplikiacijske misli, dao svoj odgovor tako što je nakon samo 2 dana povukao svoju aplikaciju sa Appstore-a (i sebe uskratio za mnogo desetina ako ne i stotina hiljada novčanica čvrste valute). Njegovo stanovište, nakon svega, je da se ne oseća ugodno rešavajući problem napalm bombom. Da njegovo stanovište nije baš van pameti, potvrđuje nam razvoj situacije. Upražnjeno mesto koje je ostavio Peace popunila je, između ostalih, aplikacija Crystal ($0.99) izvesnog Dean Murphyja. Ovaj brat je shvatio weltschmerz o kojem pričam, pa je ponudio pojedinim parajlijama da ih skine sa crne liste, a posledično i van dodira bloka, u zamenu za određenu finansijsku stimulaciju. Razume se da su u pitanju samo “relevantne” i “smislene reklame” koje bi odobrio. Jednom rečju preduzetnik je napravio virtuelnu carinu koja naplaćaje danak i korisniku ($0.99) i ubogom parajliji (jamačno više od 0.99). Odluka ko na ovoj rampi prolazi a ko ne potpuno je arbitrarna. Dean će lično, na osnovu svojih emocija, odlučiti šta je baš hip a šta totalno shit. Lično bi se osećao kao magarčina da sam platio aplikaciju koja blokira reklame ne bi li me tamo selamio neki Probavita preduzetnik koji je imao keša da potplati carinika.

Sada kada je duh izašao iz boce, biće vraški teško nabiti ga ponovo tamo, i to je dobra stvar, jer, zaključili smo da stvari ne bi smele biti kao što su sada. Bitke koje su pred nama nisu oružane, što bi rekao Sloba, ali je sada jasno da smo ušli u novu eru konfrontacije sa nesagledivim posledicama. Pošto već sedite u prvom redu, instalirajte bloker, otvorite nekoliko prozora i uživajte u odmetništvu.

beforeafter-za-kraj

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: