Da li imate preko 18 godina?

Mac DeMarco izbacio istripovani VR Spot

VR blesavog kanadskog kantautora ima poduži spisak preteča i uzora.

Priča “This old doga”? Mac DeMarco, uglavljen u njušku buldoga, pluta svemirom i peva o oniričkoj ljubavi? 360 virtuelni spotovi su postali neka vrsta trenda. Veliki broj stranih izvođača ih je uradio, ali istorija nastanka ove vrste spotova, pogotovo sa ironijskim otklonom, seže daleko.  Čak i u domaću video produkciju.

Mac DeMarco je uradio svoj spot u saradnji sa multimedijalnom umetnicom Rachel Rossin, kompanijom Pitchfork i Inception VR. Marc ga opisuje kao “detinjast, a istovremeno totalno psihodeličan i istripovan” a sa umetnicom koja je materijalizovala Macove ideje našao se, citiramo: “zbog zajedničke ljubavi prema Star Wars serijalu”.

Spot se totalno uklapa u DeMarcov vizuelni stil melodramskog inide rock-a sa žestokim kontrapunktom u vizuelnoj ironiji i ukoliko ga volite (a nema ni jednog razloga da ga ne volite) uživaćete u spotu.

Kanadski humorističar nije prvi ni jedini koji se odlučio za 360 VR spot. Pre dve godine Duran Duran su napravili sličan izlet sa spotom za pesmu urađenu u saradnji sa funk majstorom Nile Rodgersom za prvi singl s 14. po redu albuma legendi osamdesetih „paper gods“. Spot je bio jedan od prvih 360 VR izleta velikih bendova i dozvoljavao je potpunu kontrolu gledaocima nad onim što vide na ekranu.

Dok su Duran Duran i dalje kul, to Avicii sigurno nije, a i verovatno nikada neće biti. EDM švedska tinejdžerska zvezda (nije on tinejdžer već samo tinejdžeri mogu da vole toliko besmislenu muziku) je takođe, pre dve godine, objavio 360 VR spot za jednu od njegovih house/ EDM poskočica  „Waiting for love“.

Bend One Direction, isto tinejdžerski ljubimci, objavljuju pre tačno godinu dana spot za pesmu „Kids“ koju i danas možete često čuti u tržnim centrima u Beogradu, dok prebirate po policama prodavnica jeftine odeće.

Otkud DeMarcu ideja za spot? Sem što se uklapa u njegov vizuelni izraz, sigurno je imao prilike da vidi nekoliko spotova nastalih pre pojave prave „virtualne realnosti“, ali stilski i značenjski sličnih onome što je želeo da postigne.

3D animirani spotovi, kao preteča VR-a, premijeru su imali u čuvenom delu „Money for nothing“ Dire Straits-a kojim je britanski MTV počeo emitovanje 1985. godine, a Dire Straits postao jedan od najvećih bendova tog vremena. 3D animacija sa radničkom klasom zadojenom novom, besmislenom, muzikom kao i ironičan tekst o istoj, obezbedili su prvo mesto i na američkoj i na britanskoj top listi Mark Knopfleru i družini.

Animaciono remek-delo izbacuje Peter Gabriel već sledeće godine kao prvi singl sa njegovog najboljeg i najprodavanijeg albuma „So“. „Sledge Hammer“ ne samo da je bila muzički inovativna kombinacija progresivnog rok en rola i pop muzika već i revolucinarna animacija koja je po prvi put kombinovala stop motion animaciju po prvi put u muzičkom spotu, princip pikselizacije po prvi put u bilo kakvoj video animaciji i animaciju gline (clayanimation). Spot je režirao Stephen R. Johnson, dok je animaciju gline i pikselizaciju radio studio Aardman Animations, a stop motion pioniri video arta u tom izrazu, čuveni The Brothers Quay.  Spot je 1987. dobio 9 MTV Music Video Awards, a taj rekord je stajao sve do 2015, a rekord naemitovanijeg animiranog muzičkog spota u istoriji „Sledge Hammer“ i dalje drži. Spot kao i album „So“ sem što su bili odlični imaju ulogu i u jednom od bizarnijih javnih anegdota osmedesetih: Peter Gabriel je objavio svoj solo album u isto vreme kada je i njegov bivši bend Genesis, koji je napustio nakon velike svađe izazvane nezadovoljstvom drugih članove Gabrielovom odlukom da ode sa turneje 1976, kako bi bio sa prvom suprugom koja je zamalo umrla na porođaju. Od tog trenutka odnosi između pevača i bivših saradnika su bili prilično zategnuti, toliko zategnuti da je gitarsita Genesis Mike Rutherford, u intervjuu za Rolling Stone-u – na pitanje kako gleda na to što i Gabrielov solo album (ispostaviće se najuspešniji, „Invisible Touch“) izlazi u isto vreme kad i njihov, i da li se plaši konkurencije – odgovorio da Genesis konačno mogu da sviraju komercijalnu muziku, a ne teatralni rok en rol koji su svirali sa Gabrielom i da je spreman da pojede njegovo govno ukoliko „So“ bude prodavaniji od „Invisible Touch-a“. Da li je ispunio obećanje ne verujemo, ali iako je Genesis album prodat u 6 miliona primeraka, Gabrielov ih je prešišao za čitava 2 milona, pošto je u Engleskoj bio 3 puta platinast, a u Americi čak 5 puta.

Ipak, najveća bizarnost ovog teksta tek sledi pošto postoji domaći spot, star dve godine, ima  pregršt vizuelnih elemenata viđenih u „This old dog“. Grupa Twins, jedna od incidentnih pojava ’90-tih poznata po hitovima „Plavi slon“, „30 dana“ i „Palim se na suze“, uradila je VR spot (doduše u domaćoj, sirotinjskoj varijanti) za pesmu „Kontrabas“ u video produkciji studio amblematičnog imena „Matrix tema“. Bliznaci iz Švajcarske, Manuela i Nebojša Kostrešić, u saradnji sa izvesnim DJ Matom, animirani čak i realističnije od DeMarcovog buldoga, đuskaju u pustinji prvo sa debelim likom koji izgleda kao piratizovan karakter iz stripa „Iznogud“ René Goscinny i crtača Jean Tabary-a. Nakon toga dolaze egipatski stražari s kojima animirani blizanci poskakuju, pa ekipa rejverki na kakve nećete naleteti ni u Moldavije, a na kraju spota helikopter odnosi i opet donosi iznogudskog debeljka. Kada ne biste znali do kojeg nivoa treša su Twinsi sposobni da odu u svojim spotovima pomislili bismo da je i ovo ironija, ali kada pogledate bilo koji od njihovih drugih spotova, bićete sigurni da su ozbiljno shvatili VR izazov.

Budućnost mobilnih tehnologija je u VR i AR (augmented reality) tako da nas tek čekaju pravi spotovi u ovoj tehnologiji. Mac DeMarco je pravi primer art pristupa tehnologiji, Avicii komercijale, a Twinsi… otprilike naše. Šteta što nigde na internetu nema kultnog spota Zorice Brunclik sa roze anđelima koji igraju kolo u 3D-u. To bi tek bio primer tehnološke vidovitosti.