Da li imate preko 18 godina?

Kratka istorija rock muzike

Rock muzika: juče, danas, sutra // part 2

I crashed in the jungle while tryin’ to keep a date
With my little girl who was back in the States
I was stranded in the jungle, afraid and alone
Tryin’ to figure a way to get a message back home

(Stranded In The Jungle, New York Dolls)

The Cadets

Ova pesma Ernestine Smith i James Johnsona, koju je proslavila još 1956. grupa The Cadets dobija sasvim novo značenje u izvođenju New York Dollsa početkom sedamdesetih godina (circa 1973) i najbolje ilustruje taj trenutak istorije rock muzike. Ti ljudi tih godina jednostavno “nisu bili kod kuće”. Sex, Drugs & Rock’n’Roll su učinili svoje. Ti ljudi su tumarali u maglinama izmenjene stvarnosti ošamućeni prethodno navedenim svetim trojstvom. Kada se stvari sagledaju iz današnje perspektive, baš negde oko te godine je rock dostigao vrhunac dekadencije i baš taj trenutak hvata nova HBO serija Vinil. Kreatori su Martin Scorsese (čuveni filmski režiser), Mick Jagger (pevač Rolling Stonesa) i Terrence Winter (pisac 25 epizoda Soprano Family), ljudi koji su tada bili prisutni na licu mesta. Tačnije, njihovo fizičko telo je bilo prisutno, za ostalo ne možemo da tvrdimo.

Čini se da serija hvata duh tog vremena. Mnogo šarenila, gomila čudno obučenih ljudi, mnogo nervoze, mnogo pokrenutih tema, mnogo stereotipa, mnogo dobre muzike. Da tvorci serije dobro kapiraju šta je rock’n’roll vidi se iz do sada najbolje scene, kada glavni lik Richie, vlasnik diskografske kuće, kaže svojim saradnicima otprilike ovako: Sve je u pesmama, ljudi! Da li ćete se sećati pesme sutra? Možete li da je pevušite? Hoćete li pozvati radio stanicu i pitati koja je to pesma upravo išla? Seti se kad si prvi put čuo pesmu od koje si se naježio! Kad si hteo da zaigraš, da pojebeš nešto, da nekog izudaraš! Nađite mi bendove sa takvim pesmama! I onda, posle kraće pauze, kreće “Bad Moon Rising” Creedence Clearwater Revival.

Do tada, rock je već prešao dug put, a šta ga je tek čekalo u budućnosti! Da li je taj put počeo sa Goree Carterovom Rock Awhile 1949,  Ike Turner/Jackie Brenstonovom Rocket 88 iz 1951. ili Bill Haleyjevom Crazy Man Crazy iz 1953. još se vode polemike među istoričarima rock muzike. Ta muzika je munjevito osvojila i belu i crnu tinejdžersku publiku jer je i nastala kao sažimanje dve tradicije – afroameričke preko rhythm&bluesa i bluesa i belačke preko countryja i folka.

U tadašnjoj rasno podeljenoj Americi to je bio revolucionarni momenat. Već tada rock’n’roll dobija svoj subverzivni karakter koji će ga pratiti do današnjih dana.

On se nije ispoljavao u tada hedonističkim tekstovima koji su u najgorem slučaju bili besmisleni (itsy bitsy teenie weenie yellow polka dot bikini), a u najboljem veličali provod i užitke mlade baby-boom generacije (vidi Maybellene ili bilo koju drugu Chuck Berryja) već u rasno mešovitim koncertima koji su do tada bili nezamislivi.

Idila rock’n’rolla i tinejdžerske publike trajala je sve do samog kraja pedesetih. Onda počinje sled događaja vrlo nepovoljan za dalji razvoj rock’n’rolla. Prvo se Little Richard preobraća u hrišćanina u decembru 1957. i prestaje da nastupa, onda, u martu 1958. Elvis Presley odlazi na odsluženje vojnog roka u Nemačku, u maju 1958 Jerry Lee Lewis biva uhvaćen u vezi sa svojom trinaestogodišnjom rođakom, pa Buddy Holly gine u avionskoj nesreći u februaru 1959, Carl Perkins iste godine prelazi na country muziku, Chuck Berry u decembru 1959. odlazi u zatvor zbog navodnog odnosa sa maloletnicom, Gene Vincent zbog problema sa porezom odlazi u Englesku gde u aprilu 1960. doživljava saobraćajnu nesreću u kojoj gine još jedan rock’n’roll pionir, Eddie Cochran. To je izgledalo kao kraj rock’n’rolla. Cela prva liga privremeno ili trajno onesposobljena– to ne bi izdržao ni muzički pravac sa dužom tradicijom.

Izgledalo je da će Amerika lako preboleti rock’n’roll, zamena je nađena u zašećerenim verzijama originalnih rock’n’roll hitova koje su izvodili lepuškasti, benigni beli pevači poput Pat Boonea, Andy Williamsa i sličnih. Ali, kad je izgledalo da je sve potpuno utihnulo, između 1965. i 1967. dogodilo se čudo – rock’n’roll je transcendirao na viši nivo – postao je rock muzika. Tri stvari su tu bitne. Prva: uzdignuće Bob Dylana iz jednodimenzionalnih političkih poruka folk pokreta iz koga je potekao ka znatno intrigantnijim alegorijskim i metaforičnim pesmama uz usvajanje rock’n’roll muzičke podloge i ikonografije. Druga: popularizacija formata LP ploče koja svojim trajanjem od cc. 45 minuta daje prostora za zaokruženi umetnički iskaz što uz napredak studijske tehnologije omogućava Brian Wilsonu/Beach Boysima i George Martinu/Beatlesima pre svih, da kreiraju znatno kompleksniju muziku koja može da se dopadne mnogo širem spektru slušalaca. Treće: Andy Warhol i The Velvet Underground unose u rock’n’roll umetnički koncept i eksperimentisanje. Sve to zajedno je učinilo rock muziku daleko intrigantnijom nego što je to bio rock’n’roll čiji se repetitivni obrazac do sredine šezdesetih uveliko izlizao. Rock’n’Roll puristi, opet, smatraju da je sve to uništilo spontanost pa konzistentno u svojoj muzici izbegavaju ove elemente do dana današnjeg. Bilo kako bilo, pod uticajem nabrojanih faktora došlo je do nezabeležene i do danas neponovljene kreativne eksplozije čiji su se odjeci osećali do sredine sedamdesetih.

velvet andy

Međutim, u to vreme se pojavljuju i negativni trendovi: dekadencija, larpurlartizam i elitizam. Rock se rasplinjuje u pokušajima da postane jazz (fusion), klasika (prog rock) ili teatar.  Reakcija stiže od mlade generacije – javlja se punk prvo u Americi (Ramones, Blondie, Patti Smith, Television, Talking Heads) pa u Engleskoj (The Clash, Sex Pistols, The Jam, Siouxee and the Banshees) kao pokušaj resetovanja rock muzike na početne pozicije. To je prvi reset – povratak uličnog kredibiliteta rock muzike.

Klinci su preuzeli stvari u svoje ruke – nije bio važan kvalitet sviranja, bio je važan stav.  To nije trajalo dugo – punk već početkom osamdesetih prerasta u novi talas i sa njim se polako vraćaju sve one pretencioznosti koje su i dovele do pojave punka.

Tada na scenu stupa novi igrač – elektronika. Ona će se prvo kao electropop ušunjati u mejnstrim. Sve veći upliv elektronike u rock i sve veće usložnjavanje rocka dovelo je do novog, drugog reseta. Grandž se zvao taj pokret nastao u Seattleu krajem osamdesetih godina prošlog veka. Nirvana, Pearl Jam, Mudhoney i Soundgarden su bili glavni protagonisti. Dok je prvi reset, punk bio ekspresionistički – više okrenut prema spolja, ovaj je bio impresionistički – prema unutra, individualizam kao otpor rastućoj korporatizaciji. Devedesetih uz korporatizaciju ide kao muzički fon elektronika koja preuzima primat od rock muzike pa teorija niša postaje sasvim jasno uočljiva. Dakle, elektronika potpuno preuzima mainstream dok se rock podeljen u žanrove povlači u drugi plan. Tada prestaje da važi definicija rock muzike Simona Frith-a, pisca često citirane knjige Sociologija roka (The Sociology of Rock, Constable, London, 1978) koji kaže da je rock muzika mladih. Rock jeste bio pretežna muzika svake mlade generacije rođene od 1940 ± 5 do 1980 ± 5 ali za generacije rođene devedesetih to više nije. Kao dokaz te tvrdnje može da posluži starosna dob publike na svakom današnjem rock koncertu.

Od tada, dogodile su se dve tehnološke revolucije. Prva – pojava sporog (dial-up) interneta 1996-te godine što dovodi do drastičnih promena u izdavanju, distribuciji i konzumiranju muzike koje se mogu svesti na jedan pojam – digital download. Druga – pojava širokopojasnog (broadband) interneta 2005-te i kao posledica toga masovno korišćenje streaming servisa iz takozvanog cloud-a (oblaka). Još uvek je u toku traženje biznis modela koji će u ovom za konzumenta vrlo otvorenom “uzmi sve što ti život pruža” sistemu autorima muzike omogućiti neku zaradu izvan nastupa uživo, ali to je druga tema. Sada dominantna muzička forma, elektronika, upravo doživljava ono što je rock odavno doživeo – podelu na žanrove. To je prva stepenica u detronizaciji elektronike kao dominantne muzičke forme iako se još ne da naslutiti šta će je zameniti. Jedino što se zna je da će promena doći, kao i uvek do sada, kada dođe do promene društveno-političkih okolnosti u kojima se u datom trenutku čovečanstvo nalazi. Jer svaka muzika je odraz svoga doba.